Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-372/12 (J. M.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-372/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 372/12, rješavajući apelaciju Jusufa Malića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Malića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 043202 11 Gž od 11. novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Jusuf Malić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 23. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 043202 11 Gž od 11. novembra 2011. godine.
2. Stavom I izreke presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 043202 06 P od 27. maja 2011. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, obavezan je tuženi da apelantu pored već plaćenog iznosa isplati na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 7.580,00 KM i to: za pretrpljene duševne bolove zbog dodatnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 980,00 KM, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti iznos od 600,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. augusta 2006. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude. Zatim, stavom II izreke prvostepene presude apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa na ime naknade nematerijalne štete zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost. Također, stavom III izreke prvostepene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu u kojem je tražio od tuženog isplatu iznosa od 650,00 KM na ime naknade materijalne štete za izgubljenu zaradu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. maja 2005. godine, pa sve do isplate. Nadalje, stavom IV izreke prvostepene presude je utvrđeno da je dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove povučen. Konačno, stavom V izreke prvostepene presude obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 947,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude, dok je stavom VI izreke prvostepene presude apelant odbijen sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 043202 11 Gž od 11. novembra 2011. godine žalba apelanta je odbijena, a žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena u st. I i V izreke, tako da je tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu pored već plaćenog iznosa na ime naknade nematerijalne štete uplati ukupan iznos od 7.580,00 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 947,00 KM, odbijen. Također je odbijen apelant sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 401,00 KM.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 043202 11 Gž od 11. novembra 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović