Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-383/12 (J. K.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-383/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 383/12, rješavajući apelaciju Jove Kerkeza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Kerkeza, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000656 10 Rev od 13. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gvlž-10-000 001 od 31. marta 2010.

godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gvl-09-000 022 od 28. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovo Kerkez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 23. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000656 10 Rev od 13. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gvlž-10-000 001 od 31. marta 2010. godine i rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gvl- 09-000 022 od 28. januara 2010. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tuženog «Autoprevoz» Kozarska Dubica, radi zaštite prava iz radnog odnosa, Osnovni sud u Prijedoru je donio presudu broj 077-0-P-06-000 175 od 24. aprila 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 348 od 28. augusta 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva odnosno, odbačen dio tužbenog zahtjeva apelanta.

3. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 348 od 28. augusta 2008. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem broj 118-0-Rev-08-001 030 od 22. decembra 2008. godine odbacio kao nedopuštenu.

4. Apelant protiv navedenih odluka redovnih sudova 17. januara 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, koji je odlukom o dopustivosti AP 151/09 od 16. jula 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju kao nedopuštenu zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

5. Nakon toga, apelant je ponio prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka koji je rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gvl-09-000 022 od 28. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gvlž-10-000 001 od 31. marta 2010. godine, odbačen kao nedozvoljen.

6. Apelant je izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gvlž-10-000 001 od 31. marta 2010. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu rješenjem broj 118 0 P 000656 10 Rev od 13. decembra 2011. godine.

7. Ustavni sud zapaža da apelant nije izričito naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), već samo paušalno da su mu prekršena ljudska prava u predmetnom postupku. Međutim, Ustavni sud konstatuje da iz stanja spisa proizlazi da apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja redovnih sudova donesena u postupku u kojem je odbačen kao nedopušten njegov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 348 od 28. augusta 2008. godine.

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, kako je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa se stoga navodi u vezi sa povredom prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-383/12 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio