Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3877/09 (P.A.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3877/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 3877/09, rješavajući apelaciju P.A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija P.A. podnesena radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za devastiranu imovinu i neisplaćene plate, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. P.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 8. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za devastiranu imovinu i neisplaćene plate.

2. Apelant navodi da je 6. juna 1992. godine, sa radnog mjesta poslovođe u Vodovodu Stupari, odveden u logor Stupari gdje je podvrgnut mučenju i torturi, te raznim teškim poslovima. Iz priložene potvrde Međunarodnog crvenog krsta proizilazi da je apelant oslobođen 21. jula 1993.godine.

3. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizilazi da je apelant 2. avgusta 2001. godine podnio Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv JKP «Vodovod i Kanalizacija» Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete-radni spor.

4. Rješenjem Općinskog suda broj P.486/01 od 29. novembra 2001. godine konstatovano je da predmetni postupak miruje u smislu člana 200. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Rješenjem Općinskog suda broj P.486/01 od 17. maja 2002. godine utvrđeno je da se apelantova tužba smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da ni jedna od stranaka, u roku od četiri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka, nije stavila prijedlog za nastavak postupka, zbog čega je sud u skladu sa članom 201. stav 3. ZPP odlučio kao u dispozitivu rješenja.

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant trži naknadu materijalne i nematerijalne štete u visini od 15.000,00 eura za kuću, 20.000,00 KM na ime neisplaćenih plata i humanitarne pomoći, te 70.000,00 eura za vrijeme provedeno u logoru i narušeno zdravlje.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata odnosno, naknadu materijalne štete za devastiranu imovinu i neisplaćene plate. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant nije pokrenuo postupak za naknadu nematerijalne štete odnosno, postupak za naknadu materijalne štete za devastiranu imovinu pred nadležnim sudom. Također, vezano za neisplaćene plate Ustavni sud primjećuje da apelant nije u roku od četiri mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka podnio prijedlog za nastavak postupka (radnog spora) koji je pokrenuo protiv tuženog. Apelant, dakle, nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3877/09 (P.A.) | Sudska praksa | Aktio