Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-394/12 (V. Z.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-394/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 394/12, rješavajući apelaciju Vlatke Zgonjanin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatke Zgonjanin podnesena protiv zaključka Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 005377 07 I od 12. januara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 76 0 I 005377 11 Gž od 6. jula 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 005377 07 I od 28.

februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 005377 07 I od 11. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlatka Zgonjanin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Grada, koju zastupa Milorad Malić, advokat iz Prijedora, podnijela je 24. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 76 0 I 005377 07 I od 12. januara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 I 005377 11 Gž od 6. jula 2011. godine, rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 005377 07 I od 28. februara 2011. godine i rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 005377 07 I od 11. juna 2007. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zaključka Osnovnog suda do okončanja apelacionog postupka.

2. J.H. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnijela je 4. juna 2007. godine Osnovnom sudu prijedlog za dozvolu izvršenja protiv apelantice na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda broj P-174/03 od 22. aprila 2004. godine, radi iseljenja apelantice iz poslovnog prostora u Novom Gradu ul. Njegoševa broj 9. površine 7 m² (u daljnjem tekstu: poslovni prostor), te predaje navedenog prostora slobodnog od lica i stvari tražitelju izvršenja.

3. Osnovni sud je rješenjem broj 76 0 I 005377 07 I od 11. juna 2007. godine (raniji broj 076- 0-I-07-000 136) dozvolio predloženo izvršenje.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 005377 07 I od 28. februara 2011. godine odbijen je kao neosnovan prigovor apelantice izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 76 0 I 005377 07 I od 11. juna 2007. godine, te je određeno da se navedeno rješenje o izvršenju u cjelosti održava na snazi. Istim rješenjem obavezana je apelantica da tražitelju izvršenja naknadi troškove izvršnog postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je neosnovan prigovor apelantice, jer je presudom Osnovnog suda broj P-174/03 od 22. aprila 2004. godine utvrđeno da je pravno valjan ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 7. jula 1977. godine na neodređeno vrijeme između tražitelja izvršenja kao zakupoprimca i pravnog prednika tužene Opštine Novi Grad i Interesne zajednice za stambeno komunalnu djelatnost kao zakupodavaca, što su tuženi (Opština Novi Grad i apelantica) dužni priznati. Slijedom navedenog sadašnji korisnik i posjednik poslovnog prostora (apelantica) dužna je predati tražitelju izvršenja u posjed poslovni prostor slobodan od lica i stvari. Dalje se navodi da je presudom Okružnog suda broj Gž-1203/04 od 14. juna 2006. godine odbijena žalba apelantice i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je utvrđena pravna valjanost ugovora o zakupu i naložena predaja u posjed poslovnog prostora. Osnovni sud je zaključio da se radi o istom poslovnom prostoru koji je koristila tužiteljica (tražitelj izvršenja) po ugovoru o zakupu od 7. jula 1977. godine, te da proširenje predmetnog poslovnog prostora ne utiče na pravilnost i zakonitost ove odluke. Imajući u vidu navedeno Osnovni sud je na osnovu člana 49. stav 2. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u dispozitivu rješenja.

5. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja Okružni sud je donio rješenje broj 76 0 I 005377 11 Gž od 6. jula 2011. godine kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelantice i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da je, suprotno žalbenim navodima apelantice, prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u dispozitivu rješenja pozivajući se na relevantne odredbe ZIP pravdajući svoje odlučenje jasnim i argumentovanim razlozima koje kao pravilne prihvata i ovaj sud. Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud razjasnio sve sporne činjenice u konkretnom predmetu odnosno, da je izašao na lice mjesta i utvrdio, da je moguća i djelomična predaja spornog poslovnog prostora tražitelju izvršenja u skladu sa navedenom izvršnom ispravom.

6. Zaključkom Osnovnog suda broj 76 0 I 005377 07 I od 12. januara 2012. godine određeno je provođenje predmetnog izvršenja tako što je određeno ročište na licu mjesta dana 31. januara 2012. godine.

7. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. S obzirom da apelantica osporava odluke Osnovnog suda i Okružnog suda koje su donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi «Službeni glasnik BiH», broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelantice utvrđena su presudom Osnovnog suda broj P-174/03 od 22. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Gž-1203/04 od 14. juna 2006. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelantice».

12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelantice, predmetni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. Apelantica se, također, žali da je povrijeđeno njeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije zbog nepostojanja djelotvornog pravnog lijeka protiv osporenog zaključka Osnovnog suda. Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelantica se nije pozvala na povredu ovoga prava u vezi sa nekim pravom iz Evropske konvencije. Imajući u vidu da je u slučaju apelantice, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-394/12 (V. Z.) | Sudska praksa | Aktio