Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4/12 (F. J.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 4/12, rješavajući apelaciju Franje Jelovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Franje Jelovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 036496 11 Pžp 2 od 31 oktobra 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 036496 11 Pvlp od 26. avgusta 2011. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Franjo Jelović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 31. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 036496 11 Pžp 2 od 31. oktobra 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Pr 036496 11 Pvlp od 26. avgusta 2011. godine. Apelacija je zavedena u sudskom upisniku u 2012. godini pod brojem AP 4/12.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Pr 036496 11 Pvlp od 26. avgusta 2011. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 036496 11 Pžp 2 od 31. oktobra 2011. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem o prihvatanju odgovornosti propuštanjem tog suda broj 43 0 Pr 036496 10 Pr od 16. septembra 2010. godine. U obrazloženju je navedeno da je citiranim rješenjem od 16. septembra 2010 godine apelant oglašen odgovornim zbog učinjenog prekrašaja iz odredbe člana 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru Zeničko-dobojskog kantona («Službene novine ZDK» br. 8/00, 15/03, 11/07 i 8/08), za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna. Općinski sud je istakao da je protiv tog rješenja apelant podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, koji je, rješenjem tog suda od 17. decembra 2010. godine odbijen kao neopravdan, a isto rješenje je potvrđeno u žalbenom postupku. Općinski sud se u obrazloženju pozvao na odredbu člana 73. Zakona o prekršajima («Službene novine Federacije BiH» broj 31/06) kojom je propisano da se zahtjev za ponavljanje postupka mora podnijeti u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja. Kako je rješenje o prekršaju postalo pravosnažno 5. novembra 2010. godine, a prijedlog za ponavljanje postupka sudu podnesen 12. avgusta 2011. godine to je, prema ocjeni Općinskog suda, prijedlog neblagovremen, jer je podnesen poslije proteka roka od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju, u smislu odredbe člana 73. Zakona o prekršajima.
3. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant ukazuje da je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja postupajućih sudova koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka. Osporenim rješenjima apelantov prijedlog za ponavljanje postupka je odbačen kao neblagovremen, budući da je podnesena izvan zakonom propisanog roka od šest mjeseci, u smislu odredbe člana 73. Zakona o prekršajima. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3. e) Ustava Bosne i Hewrcegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović