Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4078/09 (C. T.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4078/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 4078/09, rješavajući apelaciju Cvijetina Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Cvijetina Tomića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-
000 711 od 16. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću –Zemljišnoknjižne kancelarije broj 087-0-Dn-08-000 365 od 26. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Cvijetin Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Vrućice, kojeg zastupa Agencija za nekretnine «Gana» d.o.o. iz Teslića, podnio je 22. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 711 od 16. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću –Zemljišnoknjižne kancelarije (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 087-0-
Dn-08-000 365 od 26. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 087-0-Dn-08-000 365 od 26. novembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-09-000 711 od 16. decembra 2009. godine, odbačen je zahtjev apelanta za uknjižbu prava vlasništva na parceli 658/4 k.o. Banja Vrućica (u daljnjem tekstu: predmetna parcela). U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 17. marta 2008. godine podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je uvidom u priloženu dokumentaciju Osnovni sud utvrdio da nije priloženo rješenje o upotrebnoj dozvoli za stambenu i pomoćnu zgradu, da nije uplaćena taksa za uknjižbu, kao i da nije dostavljen Prijavni list za predmetnu parcelu. Osnovni sud je dopisom od 11. avgusta 2009. godine tražio od Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Područna jedinica Teslić (u daljnjem tekstu: Republička uprava) da dostavi Prijavni list za predmetne nekretnine, međutim Republička uprava nije dostavila traženo. Također, Osnovni sud je rješenjem broj 087-0-Dn-08-000 365 od 9. oktobra 2009. godine naložio apelantu da u roku od 30 dana otkloni nedostatak u podnesenom zahtjevu, u smislu da dostavi rješenje o upotrebnoj dozvoli za objekte na kojima traži uknjižbu prava vlasništva, izvrši uplatu sudske takse i pokrene postupak za dostavljanje prijavnog lista, uz upozorenje da će se zahtjev odbaciti ukoliko apelant u navedenom roku ne postupi po nalogu suda. S obzirom da je navedeno rješenje punomoćnik apelanta primio 15. oktobra 2009. godine, te da po istom nije postupio u ostavljenom roku, Osnovni sud je na osnovu člana 40. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) odbacio zahtjev apelanta.
3. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su odbacili apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva kao neuredan, s obzirom da je apelant propustio da u ostavljenom roku otkloni nedostatke u podnesenom zahtjevu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, redovni sudovi nisu meritorno postupali po zahtjevu apelanta, već su isti odbacili iz formalnih razloga, budući da apelant u ostavljenom roku nije dostavio traženu dokumentaciju i uplatio sudsku taksu. S obzirom da je apelant podnio neuredan zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, na osnovu kojeg redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović