Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4148/11 (M. T.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4148/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4148/11, rješavajući apelaciju Miroslava Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Tomića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118- 0-Rev-09-001 029 od 19. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića podnio je 20. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-09-001 029 od 19. aprila 2010. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine.

2. Odlučujući u ponovnom postupku presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-P-06-000 615 od 29. juna 2007. godine, poništene su kao nezakonite odluke Željeznice Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) o prestanku radnog odnosa apelanta broj 1059/02 od 2. septembra 2002. godine i broj 16821/02 od 25. decembra 2002. godine, te je obavezana tužena da apelanta vrati na posao i uplati doprinose Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i da mu isplati neisplaćene plaće u iznosima preciziranim izrekom prvostepene presude. Sa viškom tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu regesa i zakonske zatezne kamate apelant je odbijen.

3. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine, usvojena je žalba tužene, prvostepena presuda preinačena i apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom. U obrazloženju je navedeno da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je primjenom Zakona o radu Republike Srpske tužena prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa trebala provesti postupak utvrđenja viška radnika, budući da Zakon o radu RS ne poznaje kategoriju radnika na čekanju.

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-001 029 od 19. aprila 2010. godine, revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine, je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je, s obzirom da je apelantovom punomoćniku, advokatu Ratku Kesiću, 31. januara 2008. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine, posljednji dan za izjavljivanje revizije bio 2. mart 2008. godine. Obzirom da je revizija poslana preporučenom pošiljkom 16. aprila 2008. godine, proizilazi da je revizija podnesena istekom roka iz odredbe člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotovoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Apelant posebno ističe: «da je u toku postupka po reviziji otkazao punomoć ranijem punomoćniku, advokatu Ratku Kesiću, 13. maja 2009. godine, s obzirom da ga punomoćnik nije na vrijeme obavijestio da je primio drugostepenu presudu, zbog čega je revizija odbačena kao neblagovremena.» Također je istakao da je: «Vrhovni sud i nakon otkaza punomoći odluku po reviziji dostavio njegovom ranijem punomoćniku.»

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda, broj 013-0- Gž-07-000 569 od 18. januara 2008. godine, ali je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-09-001 029 od 19. aprila 2010. godine, odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti revizije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio reviziju, o kojoj Vrhovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4148/11 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio