Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-419/12 (Z.Š.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-419/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 419/12, rješavajući apelaciju Z.Š., naosnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.Š. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 040454 10 P2 od 20. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 040454 10 P2 od 20. oktobra 2010. godine. Apelantica je predložila da Ustavni sud u konkretnom slučaju donese Odluku o privremenoj mjeri i obustavi iseljenje apelantice iz predmetnog stana do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 040454 10 P2 od 20. oktobra 2010. godine, u pravnoj stvari tužitelja S.P. (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelantice, radi bespravnog korištenja, iseljenja i isplate, vsp. 37.000,00 KM, apelantica je obavezana da se iseli i preda tužitelju u posjed slobodan od ljudi i stvari četverosoban stan, koji se nalazi u Sarajevu u ulici Kralja Tvrtka broj 23, na trećem spratu, upisan u zk.ul. k.o. Sarajevo. Mahala LII, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.482,50 KM, a sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Nadalje, tužba je odbačena u dijelu kojim je predloženo da se utvrdi da je apelantica bespravni korisnik predmetnog stana. Također, tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je predloženo da se apelantica obaveže da isplati tužitelju iznos od 37.000,00 KM na ime zakupnine za period od 1. februara 2006. godine do 31. januara 2009. godine, te da od 1. februara 2009. godine do dana iseljenja mjesečno isplaćuje iznos od po 1.000,00 KM, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23. novembra 2011. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i presuda Općinskog suda broj 65 0 P 040454 10 P2 od 20. oktobra 2010. godine potvrđena.

4. Apelantica protiv navedene presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23. novembra 2011. godine nije izjavila reviziju, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također, apelantica je postavila zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog učinjenih povreda od strane sudova zbog nepostupanja suda kao nepristrasnog i nezavisnog tribunala konsistuisanog da postupa na jednak i ravnopravan način prema svim strankama u sporu, a ovo tim prije što je sasvim svjesno odluka suda temeljena na dokazu koji ne postoji, a što apelantica smatra nedopustivim postupanjem suda, čime joj je nanesena nematerijalna šteta kroz silno razočarenje, povrijeđenost, bol i strah da će biti iseljena iz stana koji predstavlja njen jedini dom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 040454 10 Gž od 23. novembra 2011. godine nije izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), mogla učiniti. Naime, u članu 237. ZPP propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost spora u presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda u visini od 37.000,00 KM proizlazi da je u smislu člana 237. stav 2. ZPP, revizija apelantice po ovom osnovu bila dopuštena. Apelantica je stoga bila dužna izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelantica je izgubila mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustila iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-419/12 (Z.Š.) | Sudska praksa | Aktio