Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4447/11 (Đ. T.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4447/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 4447/11, rješavajući apelaciju Đurađa Trkulje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurađa Trkulje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 192450 11 Rev od 27. septembra 2011.
godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj GŽ-1034/05 od 12.
avgusta 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P- 1244/03 B od 3. marta 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đurađ Trkulja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. novembra 2011. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 65 0 P 192450 11 Rev od 27. septembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 1244/03 B od 3. marta 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1244/03 B od 3. marta 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu Federacija Bosne i Hercegovine- Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tuženi) izda podobnu ispravu-ugovor po kojem je apelant od tuženog kupio i platio jednosoban stan koji se nalazi u Sarajevu, ulica Zagrebačka broj 21/1, „sa klauzulom o pravu uknjižbe vlasništva na ovom stanu sa tuženog na apelanta što će u protivnom zamijeniti ova presuda“. Presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Vrhovni sud je 27. septembra 2011. godine donio rješenje broj 65 0 P 192450 11 Rev kojim je odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine.
4. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostepene presude 5000,00 KM, zbog čega revizija nije dopuštena. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretostavke iz člana 237. stav 3. Zakona o praničnom postupku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 65 0 P 192450 11 Rev od 27. septembra 2011. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 15. septembra 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj GŽ-1034/05 od 12. avgusta 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. novembra 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović