Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4453/11 (E.D.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Kazna
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4453/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4453/11, rješavajući apelaciju E.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.D. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 36 0 K 009274 11 Kž 3 od 13. septembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Kaknju, broj 36 0 K 009274 10 Kv od 9. maja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. E.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Bakir Ljubović, advokat iz Zenice, podnio je 17. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 36 0 K 009274 11 Kž 3 od 13. septembra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 36 0 K 009274 10 Kv od 9. maja 2011. godine.
2. Apelant je presudom Općinskog suda, broj 36 0 K 009274 10 K od 15. oktobra 2010. godine, oglašen krivim zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi sa članom 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj 36 0 K 009274 10 Kv od 9. maja 2011. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. U obrazloženju je navedeno da je rješenjima Općinskog suda, broj 36 0 K 009274 10 Kv od 22. novembra 2010. godine i 25. februara 2011. godine, apelantova kazna zatvora u trajanju od jedne godine zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 36.500,00 KM, na način da je za svaki dan zatvora određen iznos od 100,00 KM, te da je odlučujući po žalbi apelanta na navedena rješenja predmet vraćen na ponovni postupak. Dalje je navedeno da iznos novčane kazne (4.850,85 KM) dobijen u ponovnom postupku na način da se kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom u dnevnim iznosima srazmjerno apelantovim imovinskim i porodičnim prilikama, uzimajući u obzir dostavljenu dokumentaciju o imovinskom stanju apelanta, u smislu odredbe člana 43. a) i 47. stav 5. KZ FBiH, ni u kojem slučaju ne bi mogao ostvariti svrhu kažnjavanja, niti generalnu prevenciju.
4. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda, broj 36 0 K 009274 10 Kv od 9. maja 2011. godine, koja je rješenjem Kantonalnog suda, broj 36 0 K 009274 11 Kž 3 od 13. septembra 2011. godine, odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je navedeno da se zamjena izrečene kazne zatvora novčanom kaznom vezuje za težinu izrečene kazne, s tim da se ne radi o obaveznoj zamjeni izrečene kazne zatvora novčanom kaznom. Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju zamjenom kazne zatvora u trajanju od jedne godine novčanom kaznom u iznosu od 4.850,85 KM ne može se ostvariti svrha kažnjavanja, budući da se prethodno navedenim novčanim iznosom ne bi mogao ostvariti ni uticaj na samog apelanta kao počinioca krivičnog djela.
5. Apelant se žali da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, kojima je odbijen njegov prijedlog da se izrečena kazna zatvora zamjeni novčanom kaznom. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje postojanja zakonskih pretpostavki da se dozvoli zamjena izrečene kazne zatvora novčanom kaznom, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav
1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović