Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-459/12 (ArcelorMittal Zenica d.o.o.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-459/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 459/12, rješavajući apelaciju ArcelorMittal Zenica d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ArcelorMittal Zenica d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 013402 10 Rev od 8. decembra 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 013402 09 Gž od 11.

avgusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. ArcelorMittal Zenica d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 30. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 013402 10 Rev od 8. decembra 2011. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 013402 09 Gž od 11. avgusta 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 013402 08 P od 27. maja 2009. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev M.Č., R.R., H.S., V.S., N.P., S.B., i R.K. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da se utvrdi da su nezakonite apelantove odluke o otkazu ugovora o radu, pobliže opisane u izreci navedene presude, da se iste ponište, te da se obaveže apelant da tužiteljima uspostavi radnopravni status od prestanka rada na poslovima i zadacima koje su izvršavali do otkaza ugovora o radu uz naknadu troškova parničnog postupka. Istom presudom obavezani su tužitelji da apelantu naknade troškove postupka u iznosu od 561,60 KM.

3. Odlučujući o žalbama koje su tužitelji izjavili protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio presudu broj 43 0 P 013402 09 Gž od 11. avgusta 2010. godine, kojom je uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostepenu presudu na način što je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio u cjelosti.

4. Apelant je protiv drugostepene presude 15. septembra 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 43 0 P 013402 10 Rev od 8. decembra 2011. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud se u svom rješenju pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da tužitelji u tužbi nisu označili vrijednost spora, niti su u tužbi naveli da se radi o predmetu u kojem se vrijednost spora može izraziti u novcu, pa je prema usvojenom pravnom stavu Vrhovni sud zaključio da vrijednost spora u konkretnom slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP. Osim toga,Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 013402 09 Gž od 11. avgusta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 013402 10 Rev od 8. decembra 2011. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 43 0 P 013402 09 Gž od 11. avgusta 2010. godine, budući da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 15. septembra 2010. godine izjavio reviziju, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 30. januara 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-459/12 (ArcelorMittal Zenica d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio