Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4630/11 (M. K.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4630/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4630/11, rješavajući apelaciju Milovana Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Kovačevića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 033768 11 Rev od 22. septembra 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 033768 10 Gž od 15. oktobra 2010.
godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 033768 03 P od 5. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milovan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Sanela Kovačević, dipl. pravnik iz Banja Luke, podnio je 2. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 033768 11 Rev od 22. septembra 2011. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 033768 10 Gž od 15. oktobra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 033768 03 P od 5. maja 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 033768 03 P od 5. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 033768 10 Gž od 15. oktobra 2010. godine, utvrđeno je da je ništava odluka Komisije za rješavanje stambenih potreba korisnika penzije Općine Banja Luka, broj 02-372/1-93 od 25. maja 1993. godine, te ugovora o korištenju stana, broj 0303- 1836/93 od 25. juna 1993. godine, koji je apelant kao tuženi-protivtužitelj zaključio sa Zavodom za izgradnju Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotuženi) na osnovu odluke Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj-protivtuženi), te je apelantu naloženo da stan u Banja Luci, ulica Radovana Vulina, broj 18/5 preda tužitelju-protivtuženom. Protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjana odluka tužitelja-protivtuženog, odnosno da je pravno valjan ugovor o privremenom korištenju stana, broj 0303-1836/93 od 25. juna 1993. godine, te da se utvrdi da je apelant stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, kao i da se izda rješenje o dodjeli stana na trajno korištenje, odnosno da se naloži tužitelju-protivtuženom da sa apelantom zaključi ugovor o zakupu stana sa pravom na otkup, je odbijen kao neosnovan. Istovremeno je apelant obavezan da tužitelju-protivtuženom naknadi toškove postupka u iznosu od 100,00 KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 033768 11 Rev od 22. septembra 2011.
godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da budući da se radi o neimovinskom zahtjevima u kojima strane označavaju vrijednost spora, te kako je tužitelj-protivtuženi kao vrijednost spora po tužbi označio iznos od 3.000,00 KM, a apelant kao vrijednost spora po protivtužbi označio iznos od 10.000,00 KM, te budući da su tužbeni i protivtužbeni zahtjev samostalni zahtjevi, to shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije, pravo iz člana 12. Opće dekleracije o pravima čovjeka kao i član 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 033768 10 Gž od 15. oktobra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 033768 11 Rev od 22. septembra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, broj 71 0 P 033768 10 Gž od 15. oktobra 2010. godine, budući da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 13. decembra 2010. godine izjavio reviziju, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 2. decembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović