Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4666/11 (J. K.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4666/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4666/11, rješavajući apelaciju Jusufa Karabegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jusufa Karabegovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 P 002114 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 P 002114 08 P od 30. marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jusuf Karabegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rankovića, Općina Teslić, kojeg zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića, podnio je 5. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 87 0 P 002114 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 87 0 P 002114 08 P od 30. marta 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 87 0 P 002114 08 P od 15. marta 2011. godine, apelantu je vraćena tužba na dopunu i uređenje, na način da u roku od osam dana od dana prijema rješenja pravilno označi tužene prema ličnim podacima suvlasnika u zemljišno-knjižnom izvadku, zatim dostavi sudu dokaz da je apelant upisan kao posjednik nekretnina označenih kao k.č. 435/1, površine 630 m i k.č. 435/3 površine 830 m , pravni osnov za sticanje vlasništva, dokaz da su tuženi upisani kao suvlasnici u zemljišno-knjižnoj evidenciji na nekretnini označenoj kao k.č. 435/1, te da uredi postavljeni tužbeni zahtjev na način da bude provodiv u zemljišnjim knjigama, imajući u vidu da je apelant već označen kao suvlasnik na nakretninama upisanim u zk. ul. br. 78 i zk. ul. br. 157. U izreci rješenja dalje je navedeno da je apelant dužan dopunjenu i ispravljenu tužbu dostaviti sudu u roku od osam dana od dana prijema navedenog rješenja u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne strane, te ukoliko u ostavljenom roku tužba ne bude vraćena smatrat će se da je tužba povučena, a ako bude vraćena bez ispravke i dopune, odbacit će se.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 87 0 P 002114 08 P od 30. marta 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 87 0 P 002114 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine, utvrđeno je da se apelantova tužba smatra povučenom primjenom odredbe člana 53. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 334. ZPP-a, obzirom da tužba nije sadržavala sve zakonom propisane elemente. Apelant je 17. marta 2011. godine uredno primio rješenje, broj 87 0 P 002114 08 P od 15. marta 2011. godine, ali po istom nije postupio niti opravdao svoje nepostupanje.

4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ujedno traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM. Apelant posebno ističe dužinu trajanja predmetnog postupka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da Okružni i Osnovni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti urednu tužbu, po kojoj bi redovni sudovi mogli postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Shodno tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4666/11 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio