Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-472/12 (S. Š.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-472/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 472/12, rješavajući apelaciju Servezada Šehovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Servezada Šehovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 002355 11 Uvp 2 od 27. oktobra 2011.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Servezad Šehović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, podnio je 31. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 U 002355 11 Uvp 2 od 27. oktobra 2011. godine.

2. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinsko vijeće Općine Travnik (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) je donijelo rješenje broj 01-1-01-3-2-200/10 od 18. marta 2010. godine kojim je apelantov zahtjev za dodjelu stana odbačen. U obrazloženju je navedeno da apelant ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava za rješavanje stambenih potreba.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 002355 10 U od 20. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Općinskog vijeća od 18. marta 2010. godine.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 06 0 U 002355 10 Uvp od 23. decembra 2010. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 20. maja 2010. godine, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.

5. Postupajući po presudi Vrhovnog suda od 23. decembra 2010. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 06 0 U 002355 11 U2 od 3. marta 2011. godine, kojim je odbačena apelantova tužba. U obrazloženju je navedeno da, prema pravnom shvatanju ovog suda, osporeno rješenje ne predstavlja upravni akt u smislu odredbe člana 8. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS), navodeći da je ovim članom propisano da je upravni akt (protiv kojeg se može voditi upravni spor) akt kojim nadležno tijelo iz člana 4. istog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u kakvoj pravnoj stvari. Odlukom o raspisivanju oglasa za dodjelu stanova određenim kategorijama stanovništva Općine Travnik, te shodno tome i odlukom, odnosno pobijanim rješenjem tuženog, kojim je zahtjev apelanta za dodjelu stana odbačen, nije se odlučivalo o pravu i obavezi apelanta u smislu citiranog člana 8. ZUS. Slijedom navedenog, a primjenom člana 25. stav 1. tačka 2. ZUS, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.

6. Apelant je protiv navedenih odluka Kantonalnog suda 20. avgusta 2010. godine (AP 3610/10) odnosno, 7. jula 2011. godine (AP 2749/11) podnio apelacije Ustavnom sudu, koji je odlukom o dopustivosti AP 3610/10 od 15. septembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedene apelacije kao nedopuštene zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Nakon toga, apelant je ponio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 U 002355 11 U2 od 3. marta 2011. godine koji je presudom Vrhovnog suda broj 06 0 U 002355 11 Uvp 2 od 27. oktobra 2011. godine odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je pravilan i zakonit stav prvostepenog suda jer se shodno članu 8. ZUS upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt, u smislu navedenog zakona jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. istog zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da se rješenjem Općinskog vijeća broj 01-1-01-3-2-200/10 od 18. marta 2010. godine (kojim je odbačen apelantov zahtjev za dodjelu stana) očigledno ne rješava o apelantovom izvjesnom pravu ili obavezi u nekoj upravnoj stvari, već se radi o aktu raspolaganja kojim općina raspolaže sa slobodnim stanovima u smislu odredbi Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova. Također, odredbama navedeng zakona nije propisano da se dodjela stanova provodi u upravnom postupku, niti da određeni organ uprave donosi rješenje u tom smislu. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pokretanje upravnog spora, te da je prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 25. stav 1. tačka 2 ZUS odbacio tužbu apelanta.

8. Apelant smatra da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. U konkretnom slučaju apelant osporava presudu Vrhovnog suda broj 06 0 U 002355 11 Uvp 2 od 27. oktobra 2011. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 06 0 U 002355 11 U2 od 3. marta 2011. godine. U toku postupka pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, navedeni sudovi su utvrdili da rješenje Općinskog vijeća od 18. marta 2010. godine nema karakter upravnog akta te da se protiv istog ne može voditi upravni spor. Dakle, apelanti osporava jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o pravima i obavezama apelanta već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

11. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H. v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

12. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom, a kasnije i pred Vrhovnim sudom, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelanta, budući da se pred navedenim sudovima raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Nakon navedenog, pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-472/12 (S. Š.) | Sudska praksa | Aktio