Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4758/11 (Zavod za geotehniku i fundiranje Sarajevo)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Postupak upisa u sudski registar
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4758/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4758/11, rješavajući apelaciju Zavoda za geotehniku i fundiranje Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zavoda za geotehniku i fundiranje Sarajevo podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 Reg 005841 09 Pz od 11. oktobra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Odjel registra privrednih društava, broj UF/I 2528/05 od 21. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zavod za geotehniku i fundiranje Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 09 0 Reg 005841 09 Pz od 11. oktobra 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, Odjel registra privrednih društava (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj UF/I 2528/05 od 21. januara 2009. godine. Apelant je ujedno zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio postupak likvidacije do donošenja odluke o predmetnoj apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj UF/I 2528/05 od 21. januara 2009. godine, odbačena je prijava apelanta podnesena radi upisa u registar usklađivanja društva sa Zakonom o privrednim društvima. Zaključkom UF/I 2528/05 od 20. jula 2006. godine, kao i zaključkom od 10. septembra 2007. godine, od apelanta je zatraženo da dostavi potrebnu dokumentaciju za postupanje po navedenoj prijavi. Budući da apelant nije postupio po prethodno navedenim zaključcima suda, Općinski sud je primjenom odredbe člana 59. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, odlučio kao u dispozitivu rješenja.

3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 09 0 Reg 005841 09 Pz od 11. oktobra 2011. godine, odbijena je žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju je navedeno da je nakon ocjene svih žalbenih navoda apelanta i stanja u spisu Kantonalni sud utvrdio da apelant nije postupio po zaključku prvostepenog suda od 10. septembra 2007. godine, ni do donošenja rješenja, broj UF/I 2528/05 od 21. januara 2009. godine, odnosno ni nakon više od 15 mjeseci od kada je dobio zaključak suda. Također je drugostepeni sud ocjenio neosnovanim i žalbene navode apelanta da je na osnovu priložene dokumentacije mogao donijeti «kakvu takvu odluku». Shodno prethodno navedenom drugostepeni sud je donio rješenje kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant navodi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe dužinu trajanja predmetnog postupka. Apelant je također naveo: «da se u konktetnom slučaju radi o jedinoj firmi koja se na području Federacije BiH bavi rješevanjem složenih geomehaničkih problema i projekata, te da će pokretanjem postupka likvidacije za apelanta nastupiti nenadoknadiva šteta».

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. S obzirom da je apelant javna ustanova i kao takva nosilac javnopravnih ovlaštenja, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa u sudski registar promjene oblika društva, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.

8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze.

9. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenljiv na taj postupak.

10. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenljiva i na apelantov slučaj. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak, u kojem je odbačena prijava upisa u sudski registar promjene oblika duštva, ne uživa zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nisu primjenljive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Također, apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih odnosno proceduralnih osnova za upis promjene oblika društva, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno navedenom, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Također, u vezi sa apelantovim traženjem naknade troškova podnesene apelacije, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove postupka, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4758/11 (Zavod za geotehniku i fundiranje… | Sudska praksa | Aktio