Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4759/11 (M. S.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4759/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 4759/11, rješavajući apelaciju Milutina Savčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Savčića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 I 010914 11 Rev od 27. septembra 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 I 010914 11 GŽ 3 od 30. maja 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 I 010914 10 I 2 od 11. aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milutin Savčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Han Pijeska, podnio je 12. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 I 010914 11 Rev od 27. septembra 2011. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 I 010914 11 GŽ 3 od 30. maja 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 I 010914 10 I 2 od 11. aprila 2011. godine.
2. Prema stanju spisa po prijedlogu Opštine Han Pijesak (u daljnjem tekstu. tražitelj izvršenja), a na temelju izvršne isprave, rješenja Osnovnog suda od 4. i 15. aprila 2008. godine, Osnovni sud je dozvolio predloženo izvršenje protiv apelanta kao izvršenika radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.
3. Apelant je 1. februara 2011. godine dostavio Osnovnom sudu urgenciju za povlačenje rješenja o izvršenju radi deblokade računa, koju je sud, zbog sadržaja, cijenio kao zahtjev za obustavu postupka.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu Osnovni sud je Rješenjem broj 92 0 I 010914 10 I 2 od 11. aprila 2011. godine, koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 I 010914 11 GŽ 3 od 30. maja 2011. godine odbio zahtjev apelanta. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno, da su odredbom člana 63. Zakona o izvršnom postuku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP) pobrojani razlozi zbog kojih se može obustaviti izvršni postupak, pa kako se u konkretnom slučaju ne radi ni o jednom razlogu za obustavu izvršnog postupka, sud je odlučio kao u izreci rješenja.
5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepenog rješenja Vrhovni sud je Rješenjem broj 92 0 I 010914 11 Rev od 27. septembra 2011. godine reviziju odbacio, uz obrazloženje da je odredbom člana 14. stav 1. ZIP-a jasno propisano da se revizija ne može izjaviti protiv pravosnažnog rješenja donesenog u izvršnom postupku.
6. Apelant nije precizirao prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koja smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da apelant ukazuje da je osporenim rješenjima, donesenim u izvršnom postupku, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja donesena u izvršnom postupku povodom apelantovog zahtjeva za obustavu tog postupka.
9. S obzirom da je apelant osporio rješenja redovnih sudova, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluku. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine člana 6. Evropske konvencije.
10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
11. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta su utvrđena pravnosnažnim rješenjima Osnovnog suda od 4. i 15. aprila 2008. godina, a kojim je apelantu naloženo da tražitelju izvršenja naknadi troškove postupka. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem o izvršenju dozvolio predloženo izvšenje tražitelja izvršenja, a da je apelant u toku izvršnog postupka od Osnovnog suda tražio obustavu izvršnog postupka, a što je Osnovni sud odbio, uz obrazloženje da ne postoje razlozi za obustavu postupka,u smislu odredbe člana 63. ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da je osporeno rješenje Osnovnog suda u cijelosti potvrdio Okružni sud u žalbenom postupku, dok je Vrhovni sud reviziju odbacio zbog nepostajanja uvjeta za izjavljivanje revizije. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom izvršnom postupku, kao i u postupku koji apelant osporava u sklopu izvršnog postupka, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanata».
12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđivana nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović