Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4777/11 («RED-COMMERCE» Podgorica)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4777/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 4777/11, rješavajući apelaciju «RED-COMMERCE» Podgorica , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1 i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «RED-COMMERCE» Podgorica podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Ps 012969 08 Ps 20. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «RED-COMMERCE» Podgorica podnesena protiv Rješenja Višeg preivrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 012969 11 Pvlž od 24. oktobra 2011. godine i broj 57 0 Ps 012969 11 Pvl od 16. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «RED-COMMERCE» Podgorica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Azem Mehonić, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 012969 11 Pvlž od 24. oktobra 2011. godine i broj 57 0 Ps 012969 11 Pvl od 16. septembra 2011. godine, te Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ps 012969 08 Ps 20. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Ps 012969 08 Ps od 20. oktobra 2008. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta preciziran u stavu 1. izreke osporene presude, te je apelant istom presudom (stav 2. ) obavezan da tuženom «PAJIĆ CO» d.o.o. Banjaluka naknadi troškove postupka u iznosu od 980,00 KM, dok je stavom 3. odbijen zahtjev apelanta za vraćanje iznosa od 2.000,00 KM koji je uplaćen na ime obezbjeđenja troškova postupka.

3. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da je apelant drugostepenu presudu Okružnog suda od 27. februara 2009. godine primio putem punomoćnika 23. marta 2009. godine.

4. Apelant je 26. juna 2009. godine prijedlogom Višem privrednom sudu pokrenuo postupak za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine.

5. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012969 11 Pvl od 16. septembra 2011. godine koje je cijelosti potvrđeno Rješenjem tog suda broj 57 0 Ps 012969 11 Pvlž od 24. oktobra 2011. godine odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Okružnog suda broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine. Stavom 2. istog rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog u iznosu od 300,00 KM. Viši privredni sud je cijeneći navode iz prijedloga za ponavljanje postupka, navode iz odgovora na prijedlog apelanta i prema stanju spisa našao da je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u predmetnoj stvari neblagovremen. Obrazlažaći navedeno Viši privredni sud je naveo da je presuda Okružnog suda od 27. februara 2009. godine kojom je odbijena žalba apelanta i potvrđena prvostepena Presuda Osnovnog suda broj 71 0 Ps 012969 08 Ps od 20. oktobra 2008. godine apelantu dostavljena preko punomoćnika 23. marta 2009. godine, da je prijedlog za ponavljanje postupka podnio 26. juna 2009. godine preporučenom pošiljkom. Nadalje, Viši privredni sud je pojasnio da je odredbom člana 257. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/97 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka, u slučaju iz odredbe člana 255. tačka 6. ZPP-a, podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva. Prema ocjeni suda apelant je u konkretnoj pravnoj stvari mogao iznijeti nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva, najkasnije u žalbi protiv prvostepene presude, kako je propisano odredbom člana 207. st. 1. i 2. ZPP-a iz čega proizlazi da je u predmetnoj pravnoj stvari rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka počeo da teče od 23. marta 2009. godine, danom dostavljanja apelantu drugostepene presude, tako da je zadnji dan roka za podnošenja prijedloga bio 22. april 2009. godine (srijeda). Kako je apelant prijedlog za ponavljanje postupka pokrenuo 26. juna 2009. godine, to je sud zaključio da je prijedlog neblagovremen, te je odlučio kao u stavu 1. izreke osporenog rješenja.

6. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant ukazuje da je osporenim odlukama postupajućih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Protek roka u odnosu na presude Osnovnog i Okružnog suda

8. S obzirom na to da je iz dokaza priloženih uz apelaciju utvrđeno da je apelant osporenu Presuda Okružnog suda 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine primio putem punomoćnika 23. marta 2009. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. decembra 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelanti primio osporenu Presudu Okružnog suda broj 71 0 Ps 012969 09 Pž od 27. februara 2009. godine.

Dopustivost ratione materiae u odnosu na rješenja Višeg privrednog suda

9. Ustavni sud zapaža da apelant osporava i rješenja Višeg privrednog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Osporenim Rješenjima Višeg privrednog suda apelantov prijedlog je odbačen kao neblagovremen iz razloga navedenih u tački 5. ove odluke. Apelant u apelaciji ukazuje da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osporenim drugostepenim rješenjem Višeg privrednog suda, nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4777/11 («RED-COMMERCE» Podgorica) | Sudska praksa | Aktio