Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-481/12 (E. S.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-481/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 481/12, rješavajući apelaciju Elvise Samardžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elvise Samardžić podnesena protiv presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 012772 11 P od 12. decembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Elvisa Samardžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Fikret Čelebić, advokat iz Novog Grada, podnijela je 1. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 012772 11 P od 12. decembra 2011. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženog I.P., radi naknade troškova izdržavanja, VSP 21.000,00 KM, Osnovni sud je donio presudu broj 23 0 P 012772 11 P od 12. decembra 2011. godine. Navedenom presudom djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantice i obavezan je tuženi da nadoknadi troškove izdržavanja svog djeteta mld. M.P. u iznosu od 9.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te nadoknaditi apelantici troškove parničnog postupka u iznosu od 877,50 KM. Istom presudom odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Presuda Općinskog suda je sadržavala pouku o pravnom lijeku kojom je apelantica poučena da može u roku od 30 dana od dana donošenja presude izjaviti žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) putem Općinskog suda.

3. Prema stanju u spisu apelantica nije izjavila žalbu protiv osporene presude Općinskog suda.

4. Ustavni sud zapaža da apelantica nije izričito navela odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), već samo paušalno da su prekršene «odredbe koje se odnose na zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda», te da su povrijeđeni čl. 3., 7. i 27. Konvencije o pravima djeteta. Međutim, Ustavni sud konstatuje da iz stanja spisa proizlazi da apelantica smatra da je predmetnom presudom povrijeđeno i njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku apelantica propustila da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavala osporena presuda Općinskog suda broj 23 0 P 012772 11 P od 12. decembra 2011. godine, u ostavljenom roku protiv navedene presude izjavi žalbu Kantonalnom sudu. Propustom da izjavi žalbu apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-481/12 (E. S.) | Sudska praksa | Aktio