Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4829/11 (M.S. iz Žepča, M.B. iz Novog Travnika, Z.D. iz Travnika, I.M. iz Busovače, M.B. iz Travnika, S.V. iz Busovače, I.B. iz Busovače, M.M. iz Kiseljaka i drugi)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4829/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4829/11, rješavajući apelaciju M.S. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.S., M.B., Z.D., I.M., M.B., S.V., I.B., M.M., J.D., V.D., Ž.B., M.M., N.B., I.J., D.V., P.B., D.T., J.B., N.Š., B.A., V.T., D.A., A.B., N.K., A.J., A.D., M.Č., I.J., A.Š. i F.M. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 70 0 Rs 000612 10 Rev od 22. septembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž- 08-002455 od 17. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-1830/05 od 7. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M.S. iz Žepča, M.B. iz Novog Travnika, Z.D. iz Travnika, I.M. iz Busovače, M.B. iz Travnika, S.V. iz Busovače, I.B. iz Busovače, M.M. iz Kiseljaka, J.D. iz Novog Travnika, V.D. iz Vareša, Ž.B. iz Kiseljaka, M.M. iz Fojnice, N.B. iz Busovače, I.J. iz Viteza, D.V. iz Viteza, P.B. iz Viteza, D.T. iz Žepča, J.B. iz Žepča, N.Š. iz Žepča, B.A. iz Žepča, V.T. iz Žepča, D.A. iz Žepča, A.B. iz Žepča, N.K. iz Busovače, A.J. iz Travnika, A.D. iz Travnika, M.Č. iz Busovače, I.J. iz Novog Travnika, A.Š. iz Novog Travnika i F.M. iz Novog Travnika (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, podnijeli su 20. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 Rs 000612 10 Rev od 22. septembra 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-08-002455 od 17. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-1830/05 od 7. aprila 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj Pr-1830/05 od 7. aprila 2008. godine, obavezana je Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima isplati na ime neisplaćenih plaća i regresa novčane iznose bliže precizirane izrekom prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 4.724,57 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-002455 od 17. septembra 2009.
godine, žalba apelanata je odbijena a žalba tužene djelimično uvažena na način da su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom za isplatu plaće za mjesec januar 2001. godine kao i na ime regresa za 2000. godinu na način preciziran izrekom drugostepene presude.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 000612 10 Rev od 22. septembra 2011.
godine, odbačene su revizije apelanata i tužene, izjavljene protiv drugostepene presude. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da su apelanti u tom sporu obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP-a, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, kako je u obrazloženju istaknuto, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih, a prema stanju spisa je očigledno da pobijani dio drugostepene presude u dosuđujućem dijelu a niti u odbijajućem, ni za jednog od apelanata ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, predviđen odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. Vrhovni sud nije našao ni osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a jer, prema ocjeni tog suda, odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelanti navode da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-002455 od 17. septembra 2009. godine izjavili reviziju, ali je revizija, rješenjem Vrhovnog suda, broj 70 0 Rs 000612 10 Rev od 22. septembra 2011. godine, odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-002455 od 17. septembra 2009. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. septembra 2011. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda apelanti morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. decembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović