Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4919/10 («Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4919/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-4919/10, rješavajući apelaciju «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac podnesene zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom u Gradačcu, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Digitel Telekom Company» d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradačca, koga zastupa direktor Musa Suljević, zakonski zastupnik, podnio je 12. novembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima broj P-383/99, broj P-318/99, broj P-362/99, broj P-342/99, broj P-343/99, broj P- 347/99, broj P-295/99, broj P-294/99, broj P-293/99 i broj P-354/99.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 4919/10, AP- 4920/10, AP-4982/10, AP-4992/10, AP-5022/10, AP-5023/10, AP-5027/10, AP-5035/10, AP- 5036/10, AP-5037/10 i AP-5050/10. Dakle, ukupno je podneseno 11 apelacija, ali obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4919/10.

3. Ustavni sud konstatuje da je apelant podnio dvije apelacije (AP-4919/10 i AP- 4920/10) identičnog sadržaja u kojima je naveo da je podnio tužbe radi naplate duga protiv R.Č. kao tuženog.

4. Apelant je 21. oktobra 1999. godine podnio tužbe Općinskom sudu, radi naplate duga, protiv R.Č., S.M., M.O., F.S., Š.S., H.S., N.V., I.V., A.V. i A.M. (u daljnjem tekstu: tuženi).

5. Iz informacije Općinskog suda od 29. juna 2011. godine, proizilazi da je Općinski sud donio rješenja broj P-383/99 od 4. aprila 2001. godine, broj P-318/99 od 10. augusta 2000. godine, broj P-362/99 od 23. februara 2000. godine, broj P-342/99 od 23. novembra 2000. godine, broj P-343/99 od 2. marta 2000. godine, broj P-347/99 od 2. marta 2000. godine, broj P-295/99 od 6. marta 2000. godine, broj P-294/99 od 2. marta 2000. godine, broj P-293/99 od 23. februara 2000. godine i broj P-354/99 od 19. aprila 2000. godine. Također je konstatovano da apelant nije izjavljivao žalbe na navedena rješenja.

6. U obrazloženju rješenja Općinskog suda br. P-318/99, P-383/99 i P-342/99 je navedeno da je u ovim pravnim stvarima nastupilo mirovanje postupaka počev od 29. marta 2000. godine (P-318/99), odnosno počev od 23. novembra 2000. godine (P-383/99 i P-342/99), te kako nijedna stranka u roku od četiri mjeseca od dana kad je nastupilo mirovanje postupka nije stavila prijedlog za nastavak postupka sud je odlučio kao u izreci rješenja na temelju člana 201. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U obrazloženju rješenja Općinskog suda br. P-362/99, P-343/99, P-347/99, P-295/99, P-294/99, P-293/99 i P-354/99 je navedeno da je apelant lično ili putem svog punomoćnika povukao tužbe u ovim pravnim stvarima te je sud odlučio kao u izreci rješenja na temelju člana 178. ZPP-a.

7. Apelant navodi da Općinski sud u periodu od 11 godina od dana podnošenja tužbi Općinskom sudu, pa do dana podnošenja apelacija, nije preduzeo nikakve aktivnosti u predmetima, pa proizlazi da mu je na takav način povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elemenat prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant navodi da se suština apelacije odnosi na nemogućnost pokretanja postupaka pred nadležnim sudom koji bi rezultirali odlukom o njegovim građanskim pravima i obavezama. Nadalje, apelant ističe da se tužbeni zahtjevi u konkretnim slučajevima odnose na nadoknadu iznosa od po 1.600,00 KM u skladu sa članom 4. trojnog ugovora broj 4922/91, na ime telefonskih priključaka iz ATC Mionica I, koje su tuženi bez valjanog osnova prisvojili, a da nisu uplatiti navedene iznose apelantu. Također, apelant smatra da su tuženi znali ili morali znati da se time neosnovano obogaćuju i tako postaju nesavjesni sticatelji, te shodno tome apelant osim glavnog potraživanja potražuje sva sporedna potraživanja. Naime, apelant navodi da su shodno članu 214. Zakona o obligacionim odnosima, tuženi dužni platiti i zateznu kamatu od dana nesavjesnog sticanja to jest od 1. februara 1997. godine, a ne od dana podnošenja tužbi. U vezi s tim, apelant konstatuje da su tuženi dužni nadoknaditi i troškove u iznosima od po 172 KM (specificirano u tužbama od 1999. godine), kao i sve ostale eventualne troškove koji će biti precizirani tokom postupka. Na kraju, apelant je predložio Ustavnom sudu da obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine (ili Tuzlanski kanton) da mu na ime nematerijalne štete isplati novčane iznose od po 5.000,00 KM.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;»

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelacije zbog neodlučivanja Općinskog suda po njegovim tužbama. Apelant navodi da nakon podnošenja tužbi nadležni sud nije preduzeo niti jednu pravnu radnju u periodu od 11 godina, navodeći da mu je takvim postupanjem Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, uvidom u dokumentaciju koju je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu u svom odgovoru, Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja apelacije, propustio da informiše Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnim apelacijama, koje se odnose, prvenstveno, na njegovo povlačenje predmetnih tužbi odnosno nastupanje mirovanja postupka, a zatim i donošenja rješenja Općinskog suda navednih u tačci 5. ove odluke. I pored toga što je povukao tužbe, apelant je podnio apelacije Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnim predmetima sud nije poduzeo niti jednu radnju po njegovim tužbama.

10. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnim predmetima, Ustavni sud zapaža da apelant navodi dužinu trajanja postupaka, okončanih 2000. i 2002. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Imajući to u vidu, Ustavni sud podsjeća da njegov zadatak nije da meritorno razmatra apelacije kojima je zloupotrebljeno pravo na njihovo podnošenje, stvarajući time nepotreban posao koji je inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom (vidi, mutatis mutandis, odluka o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu M. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 13284/87, od 15. oktobra 1987. godine i Odluka Ustavnog suda broj AP-1001/06 od 13. septembra 2007. godine, tačka 14, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 7. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnim slučajevima utvrđeno da su apelacije nedopustive, zbog zloupotrebe prava na podnošenje apelacije, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4919/10 («Digitel Telekom Company» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio