Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4954/11 (Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4954/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 4954/11, rješavajući apelaciju Brčko Distikta Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002771 11 Rev od 18.
oktobra 2011. godine, Presude Apelacionog suda Brčko Distrika Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002771 10 Gž od 19. maja 2011.
godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002771 09 P od 3. septembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Brčko Distriktu, koga zastupa Pravobranilaštvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 23. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacinog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 002771 11 Rev od 18. oktobra 2011. godine, Presude Apelacionog suda broj 96 0 P 002771 10 Gž od 19. maja 2011. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 002771 09 P od 3. septembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 P 002771 09 P od 3. septembra 2010. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 002771 10 Gž od 19. maja 2011. godine apelant je obavezan da tužiteljicama T. T., S.P., D.D. i R.M. isplati iznose pobliže precizirane u izreci prvostepene presude na ime plaća, te naknada za godišnji odmor i obavljeni rad, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove postupka u iznosu od 3.520,00 KM.
3. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 P 002771 11 Rev od 18. oktobra 2011. godine reviziju kao nedozvoljenu odbacio, uz obrazloženje da je vrijednost spora u svakom od zahtjeva koji su postavljeni u parnici, budući da se radi o formalnim suparničarima, ispod limita dopuštenosti revizije, jer niti jedan od zahtjeva, a ni svi zajedno, ne prelazi iznos od 30.000,00 KM koji je određen odredbom člana 346. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 8/09 i 52/10; u daljnjem tekstu: ZPP), te nisu ispunjeni ni razlozi za dopuštenost revizije iz stava 3. citirane odredbe ZPP-a.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv Presude Apelacionog suda, broj 96 0 P 002771 10 Gž od 19. maja 2011. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Apelacionog suda, broj 96 0 P 002771 11 Rev od 18. oktobra 2011. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tački 3. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Apelacionog suda, broj 96 0 P 002771 10 Gž od 19. maja 2011. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Apelacionog suda, budući da je rješenje tog suda o reviziji doneseno 18. oktobra 2011. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Apelacionog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. decembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Apelacionog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović