Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4987/11 (S. S.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4987/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 4987/11, rješavajući apelaciju Sofije Stanišić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sofije Stanišić podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Rs 003786 11 Rsž 2 od 17. oktobra 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sofija Stanišić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 23. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Rs 003786 11 Rsž 2 od 17. oktobra 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Rs 003786 10 Rs 2 od 24. maja 2011. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tuženog «Drvo-Commerce» d.o.o. Pribinić, Teslić (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja i isplate plaća, utvrđeno je da apelantici nije dana 31. marta 2009. godine prestao radni odnos kod tuženog na radnom mjestu «prijem i otprema robe i materijala», što je tuženi kao poslodavac dužan priznati i apelanticu vratiti na radno mjesto na kojem je radila do 31. marta 2009. godine, kao i nadoknaditi joj plaće za period od 1. maja 2009. godine do 12. aprila 2011. godine u iznosu od 9.929,85 KM i isplatiti ubuduće do povratka na posao sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa računajući od desetog u mjesecu za prethodni mjesec pa do konačne isplate kao i da na iste iznose uplati zakonske stope doprinosa za Fond PIO Republike Srpske, počev od 1. maja 2009. godine pa do povratka apelantice na posao uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 KM, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Presudom Okružnog suda broj 87 0 Rs 003786 11 Rsž 2 od 17. oktobra 2011. godine uvažena je žalba tuženog i preinačena presuda Osnovnog suda broj 87 0 Rs 003786 10 Rs 2 od 24. maja 2011. godine na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelantice, kojim je tražila da se utvrdi da joj nije dana 31. marta 2009. godine prestao radni odnos kod tuženog na radnom mjestu «prijem i otprema robe i materijala», što je tuženi kao poslodavac dužan priznati i apelanticu vratiti na radno mjesto na kojem je radila do 31. marta 2009. godine, kao i nadoknaditi joj plaće za period od 1. maja 2009. godine do 12. aprila 2011. godine u iznosu od 9.929,85 KM i isplatiti ubuduće do povratka na posao sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa računajući od desetog u mjesecu za prethodni mjesec pa do konačne isplate kao i da na iste iznose uplati zakonske stope doprinosa za Fond PIO Republike Srpske, počev od 1. maja 2009. godine pa do povratka apelantice na posao uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 KM, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, kao neosnovan. Također, istom presudom je obavezana apelantica da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.620,00 KM, u roku od 15 dana računajući od dana donošenja presude, dok je preko dosuđenog iznosa tuženi odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
4. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 87 0 Rs 003786 11 Rsž 2 od 17. oktobra 2011. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelantica nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestila Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
14. apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:
«Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović