Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-841/09 (I. B.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-841/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine u predmetu broj AP 841/09, rješavajući apelaciju Ismeta Burovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Burovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003586 09 U od 10. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Burović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 19. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 003586 09 U od 10. marta 2009. godine. Apelant je 29. avgusta 2011. godine dopunio predmetnu apelaciju.
2. Odlukom Komisije imenovane Rješenjem dekana Pravnog fakulteta u Sarajevu broj 01-55/09 od 22. januara 2009. godine odbijen je apelantov prigovor na ocjenu njegovog pismenog rada u predmetu Uvod u pravo Evropske unije od 17. januara 2009. godine. U obrazloženju odluke Komisija je navela da je pregledom apelantovog rada utvrdila da na prvoj stranici rada (testa) apelant nije dobio potreban broj bodova (9). U vezi s tim, Komisija je navela da bi uz eventualne korekcije ocjene predmetnog nastavnika, dakle uz upotrebu benevolentnih kriterijuma, apelant mogao dobiti najviše 6-
7 bodova, što ipak nije dovoljno za prolaznu ocjenu.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene odluke, dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu je donio Rješenje broj 01-127-1/09 od 27. februara 2009. godine kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio navedenu odluku.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 09 0 U 003586 09 U od 10. marta 2009. godine odbacio apelantovu tužbu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je, ispitujući postojanje procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora u smislu odredaba Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da u konkretnom slučaju te pretpostavke ne postoje. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 8. Zakona o upravnim sporovima propisano da se upravni spor može pokrenuti samo protiv upravnog akta tj. akta kojim organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovlaštenja, u vršenju tih ovlaštenja, rješavaju o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. S obzirom da apelant traži poništenje odluka u vezi ocjene njegovog pismenog rada, dakle vrjednovanje studentskog rada od nadležnih lica fakulteta shodno ovlaštenjima propisanim odredbama Zakona o visokom obrazovanju, Kantonalni sud je zaključio da taj akt nema karakter upravnog akta. Naime, Kantonalni sud je ukazao da se tim aktom ne rješava ni o kakvom upravnom pravu u smislu člana 8. Zakona o upravnim sporovima, te da se stoga ne može pobijati u upravnom sporu.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na "pristup sudu" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su akti fakulteta, povodom prigovora na ocjenu studenata, upravni akti jer ih donose organi koji imaju javne ovlasti i koji autoritativno odlučuju o pravima i obavezama studenata. U dopuni apelacije, apelant navodi da mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku, budući da je od podnošenja apelacije proteklo dvije godine i pet mjeseci, a da postupak pred Ustavnim sudom još uvijek nije okončan.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Apelant osporava odluku Kantonalnog suda kojom je odbačena njegova tužba iz procesnih razloga, tvrdeći da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na "pristup sudu" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Ustavni sud, prije svega, mora odgovoriti na pitanje – da li je u konkretnom slučaju primjenljiv član 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
9. Ustavni sud podsjeća da je slično pravno pitanje razmatrao u Odluci broj AP 3052/06 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti od 11. marta 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je razmatrao apelaciju podnesenu protiv odluke suda kojom je odbačena tužba u upravnom sporu jer je sud utvrdio da odluka protiv koje je podnesena tužba nema karakter upravnog akta. U tački 7. te Odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo da se "odlukom Vojne pošte o odbijanju apelantovog prigovora izjavljenog protiv ocjene nepovoljan nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, niti se radi o sporu građansko-pravne prirode. U suštini, ocjena rada se nalazi u domenu diskrecionog prava rukovoditelja odnosno, u konkretnom slučaju starješine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u pogledu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine".
10. Dovodeći u vezu navedeno sa konkretnim predmetom, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 003586 09 U od 10. marta 2009. godine nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom Kantonalnog suda odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti apelantove tužbe, dok "ocjena studentskog rada" od strane nadležnih lica fakulteta, koja se u stvari tiče diskrecione ocjene tih lica, sama po sebi ne predstavlja građansko pravo u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović