Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-9/12 (JKP «Gradska groblja» Visoko)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-9/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 9/12, rješavajući apelaciju JKP «Gradska groblja» Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JKP «Gradska groblja» Visoko podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 014078 10 Pz od 11. oktobra 2011. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 014078 03 Ps od 15. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. JKP «Gradska groblja» Visoko (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Visokom, koga zastupa Aida Karavelić, advokat iz Visokog, podnio je 31. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 014078 10 Pz od 11. oktobra 2011. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 014078 03 Ps od 15. juna 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Ps 014078 03 Ps od 15. juna 2009. godine koja je u cijelosti potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 014078 10 Pz od 11. oktobra 2011. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže Upravu za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime duga isplati iznos od 86.653,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od dana podnošenja tužbe, pa do isplate. Istom presudom je odlučeno da apelant sam snosi troškove postupka za zastupanje u iznosu od 932,00 KM.

3. Iz navoda apelacije i dokaza priloženih uz apelaciju ne proizlazi da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant osporava presude Općinskog i Kantonalnog suda kojima je u cijelosti odbijen njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio od tužene isplatu duga u iznosu od 86.653,50 KM. Ustavni sud podsjeća da je odredbom član 237. ZPP-a propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude (stav 1.), dok je stavom 2. citiranog člana precizirano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Osim toga stavom 3. istog člana je predviđeno da izuzetno Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

8. U vezi sa gore navedenim Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju bio ispunjen i formalni uvjet za korištenje revizije, kao vanrednog pravnog lijeka, u smislu odredbe člana 237. stav

2. ZPP-a, budući da je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazila limitirajući iznos od 10.000,00 KM (v.sp. 86.633,50 KM), pa je apelant bio dužan da prije podnošenja apelacije iskoristi taj dopušteni vanredni pravni lijek koji mu je bio na raspolaganju.

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju, apelant je onemogućio Vrhovni sud da preispita osporenu presudu Kantonalnog suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog, Ustavni sud konstatuje da prema raspoloživim dokazima iz spisa revizija, u konkretnom slučaju dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena, pa budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-9/12 (JKP «Gradska groblja» Visoko) | Sudska praksa | Aktio