Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-927/09 (R. K.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-927/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP-927/09, rješavajući apelaciju Ružice Knežević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05,i 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ružice Knežević podnesena protiv protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske br. 118-0-Rev-08-001 172 od 26. decembra 2008. godine i Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine i Presude Okružnog suda u Doboju broj Gž. 511/03 od 29. marta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ružica Knežević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Šamca, podnijela je 23. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 118-0-Rev-08-001 172 od 26. decembra 2008. godine i Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 511/03 od 29. marta 2004. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 12. oktobra 2009. godine.
2. Osnovni sud u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je, odlučujući u ponovnom postupku, donio Presudu broj Rs-21/2002-Š od 11. aprila 2003. godine, kojom je poništio rješenje Zemljoradničke zadruge «Agropromet» Šamac (u daljnjem tekstu: tužena) broj 01-11-D/99 od 4. juna 1999. godine i naložio tuženoj da apelanticu vrati na posao i rasporedi na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi tj. višoj stručnoj spremi, a u nedostatku tih poslova da je rasporedi na poslove srednje stručne spreme. Stavom 2. izreke presude naložio je tuženoj da apelantici nadoknadi izgubljenu zaradu za vrijeme dok nije radila u iznosu od 6.602,60 KM, kao i troškove postupka u iznosu od 500,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude i pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbama koje su apelantica i tužena izjavile protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-21/2002-Š od 11. aprila 2003. godine, Okružni sud je donio Presudu broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, kojom je odbio apelanticinu žalbu, dok je uvažio žalbu tužene i preinačio osporenu presudu tako što je apelanticu u cjelosti odbio sa postavljenim tužbenim zahtjevom.
4. Apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, koji je Vrhovni sud je odbacio kao neblagovremenu Rješenjem broj Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine. U obrazloženju rješenja je Vrhovni sud je konstatovao da je prema dostavnici u spisima (popisni broj 51) drugostepena presuda dostavljena apelantici 7. aprila 2004. godine. Zatim, istakao je da je članom 382. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77 do 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 14/94 i 32 /94; u daljnjem tekstu: raniji Zakon o parničnom postupku), koji se, shodno odredbi člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu. Zakon o parničnom postupku), primjenjuje u rješavanju predmetne pravne stvari, propisano da protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljenja prepisa presude. Konstatujući da je u skladu sa navedenim, apelantica reviziju protiv pobijane presude trebala izjaviti najkasnije 7. maja 2004. godine, koji je bio petak odnosno radni dan, a da je reviziju neposredno predala prvostepenom sudu 10. maja 2004. godine, što je to vidljivo iz prijemnog pečata suda, Vrhovni sud je zaključio da je revizija neblagovremena.
5. Postupajući po apelanticinom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, Osnovni sud je Rješenjem broj Rs-21/2002-Š od 21. januara 2008. godine dozvolio povrat u pređašnje stanje i odredio da će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Vrhovnom sudu na odluku o izjavljenoj reviziji.
6. Osnovni sud je u obrazloženju svog rješenja istakao da je postupajući po apelanticinom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, na ročištu održanom 21. januara 2008. godine, na osnovu izvedenih dokaza uvidom u potvrdu o prijemu pošiljke od 7. maja 2004. godine, uvidom u spis tog suda i broj poštanske pošiljke 2822 Pošte Šamac od 7. maja 2004. godine, konstatovao da je vidljivo da „koverti pripada revizija koja je podnešena pošti“ 7. maja 2004. godine i koja je stigla u sud 10. maja 2004. godine, što je vidljivo iz prijemnog pečata suda. Nadalje, istakao je da je reviziju protiv pobijane presude trebalo izjaviti najkasnije 7. maja 2004. godine, koji je bio petak, neradni dan, što je apelantica i učinila i što je utvrdio na osnovu izvedenih dokaza u spisu. S obzirom da je našao da je revizija blagovremena, Osnovni sud je usvojio prijedlog za povrat u pređašnje stanje kao osnovan shodno odredbi čl. 245. i 382. stav 1. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koji se shodno odredbi člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku, primjenjuje u rješavanju predmetne pravne stvari.
7. U međuvremenu, apelantica je podnijela apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda broj Rev-
419/04 od 17. februara 2006. godine i presude Okružnog suda broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, koju je Ustavni sud odbacio kao preuranjenu Odlukom broj AP-1579/06 od 3. aprila 2008. godine, s obzirom da, nakon što je Osnovni sud dozvolio povrat u pređašnje stanje, postupak povodom izjavljene revizije još uvijek nije bio okončan.
8. Tužena je izjavila žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj Rs-21/2002-Š od 21. januara 2008. godine, koju je Okružni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 013-0-Gž-08-000 256 od 8. oktobra 2008. godine.
9. Nakon toga, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-08-001 172 od 26. decembra 2008. godine kojim je predmet broj Rs:21/2002-Š vratio Osnovnom sudu.
10. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da je odredbom člana 244. Zakona o parničnom postupku propisano da prvostepeni sud može, bez održavanja ročišta, odbaciti reviziju kao neblagovremenu ili nepotpunu, a ako to propusti učiniti prvostepeni sud u granicama svojih ovlaštenja, to će učiniti revizioni sud. Takođe, navedeno je da je u tom predmetu Vrhovni sud Rješenjem broj Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine odbacio kao neblagovremenu apelanticinu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine. Konstatujući da navedeno rješenje Vrhovnog suda nije stavljeno van snage, Vrhovni sud je istakao da ni prvostepeni sud povodom odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje više nije mogao donijeti odluku o blagovremenosti revizije.
11. Apelantica se žali na povredu prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te prava na rad i drugih prava iz radnog odnosa iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Između ostalog, tvrdi da je blagovremeno izjavila reviziju protiv drugostepene presude, što je, po njenom mišljenju, Osnovni sud pravilno utvrdio u obrazloženju Rješenja broj Rs-21/2002-Š od 21. januara 2008. godine.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
14. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 382. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, koji se na osnovu odredbi člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku primjenjuje u ovom predmetu, revizija u sporovima iz radnih odnosa uvijek dozvoljena, i ista se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pravosnažne presude donesene u drugom stepenu.
15. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelantica dužna iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
16. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj broj 118-0-Rev-08-001 172 od 26. decembra 2008. godine, konstatovano da osporeno rješenje Vrhovnog suda broj Rev-419/04 od 17. februara 2006. godine nije stavljeno van snage, zbog čega je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-
419/04 od 17. februara 2006. godine odbačena kao neblagovremena revizija koju je apelantica izjavila protiv Presude Okružnog suda broj Gž-511/03 od 29. marta 2004. godine, uz konstataciju da je podnesena nakon proteka roka iz člana 382. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku, koji se na osnovu odredbi člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku primjenjuje u ovom predmetu. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelantica dužna iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Iz naprijed navedenog proizilazi da je revizija u konkretnom slučaju bila djelotvoran pravni lijek koji je apelantica bila dužna djelotvorno iskoristiti prije podnošenja apelacije. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelantica je onemogućila da Vrhovni sud suštinski preispita osporenu presudu Okružnog suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog Ustavni sud konstatuje da revizija, kao dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena djelotvorno, pa pošto nije ispunjen uslov djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović