Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-27/12 (S. M.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-27/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 27/12, rješavajući zahtjev Stojana Mučibabića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Stojana Mučibabića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Stojan Mučibabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Plužina, Kifino Selo, podnio je 4. januara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000394 09 Rev od 26. oktobra 2011. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio protivizvršenje po presudi Vrhovnog suda 118 0 P 000394 09 Rev od 26. oktobra 2011. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju-Odljeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P.50/02 od 29. novembra 2007. godine odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio da mu Javno preduzeće „Putevi Republike Srpske“ (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati naknadu štete zbog izgubljene dobiti u iznosu od 91.854,00 KM dok je dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na potraživanje po osnovu troškova nastalih prilikom izgradnje pristupnog puta i ravnanja terena oko mlinice, usvojen i tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 2.894,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 686,40 KM. U obrazloženju presude je navedeno da se predmetni postupak vodio na osnovu rekonstruiranog uništenog spisa Osnovnog suda u Mostaru koji je ustupljen Osnovnom sudu na postupak. Navedeno je da je u toku postupka izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke, građevinske struke i u presudu Osnovnog suda u Mostaru broj P.441/82 od 12. decembra 1998. godine, te da sud nije mogao prihvatiti nalaz vještaka poljoprivredne struke jer je paušalan, dvosmislen i zasnovan na pretpostavkama pobliže navedenim u presudi. Zbog navedenog Osnovni sud je odbio predmetni dio tužbenog zahtjeva apelanta koji se odnosio na naknadu štete za izgubljenu dobit jer iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka nije mogao utvrditi izgubljenu dobit koju bi apelant ostvario da je mlin radio u spornom periodu. S druge strane, Osnovni sud je prihvatio nalaz vještaka građevinske struke uz obrazloženje da je vještak nalaz uradio nakon neposrednog opažanja prilikom uviđaja na licu mjesta zbog čega je Osnovni sud utvrdio da je tuženi prilikom izvođenja radova na magistralnom putu Nevesinje-Gacko počinio materijalnu štetu apelantu za čiju je sanaciju potrebno 2.894,50 KM.

3. Protiv navedene presude žalbe su Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) izjavili i apelant i tuženi. Okružni sud je presudom broj 015-0-Gž-08-000 064 od 12. novembra 2008. godine žalbu apelanta djelimično uvažio na način da je presudu Osnovnog suda prinačio u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu štete zbog izmakle dobiti i obavezao tuženog da apelantu po tom osnovu isplati iznos od 57.834,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. decembra 1988. godine i naknadi mu troškove postupka u iznosu od 17.040,00 KM računajući od prvog dana poslije dostavljanja presude tuženom kao stranici kojoj je naloženo izvršenje činidbe pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Preostali dio tužbenog zahtjeva apelanta za isplatu iznosa preko dosuđenog je odbijen. Presudom je odbijena žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je usvojen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove nastale prilikom izgradnje pristupnog puta i ravnanja terena oko mlinice. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je Okružni sud na sjednici vijeća izveo dokaz saslušanja vještaka poljoprivredne struke čiji je nalaz prvostepeni sud odbio, kao i saslušanje svjedoka pobliže navedenih u presudi koji nisu saslušani u postupku pred prvostepenim sudom ali su saslušani u postupku pred bivšim Osnovnim sudom u Mostaru, te je nesporno utvrdio da je u toku izvođenja građevinskih radova na magistralnom putu zatrpan pristupni put i okolina oko apelantovog mlina koji se nalazio na rijeci Zalomki zbog čega je onemogućen rad apelantovog mlina.

4. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 189. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle dobiti te kako je u konkretnom slučaju, po zaključku Okružnog suda, apelant i dokazao da mu je nastala šteta i da je zbog toga izgubio zaradu, preinačio je prevostepenu presudu i apelantu dosudio iznos kao u izreci presude a koji je utvrđen na način pobliže naveden u presudi. Ostale žalbene navode apelanta i tuženog Okružni sud je odbio kao neosnovane.

5. Protiv navedene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je presudom broj 118 0 P 000394 09 Rev od 26. oktobra 2011. godine reviziju djelimično uvažio i preinačio drugostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o zakonskoj zateznoj kamati tako da se kamata dosuđuje počev od 12. novembra 2008. godine umjesto od 12. decembra 1988. godine. U preostalom dijelu revizija je odbijena. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je osnovan prigovor revidenta da osporenom presudom nije pravilno odlučeno o trenutku početka toka zatezne kamate. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je o visini štete na ime izmakle koristi odlučeno prema cijenama žita u vrijeme donošenja drugostepene presudu koje se nisu značajno mijenjale od vremena izrade nalaza vještaka poljoprivredne struke. Kako je, prema obrazloženju Vrhovnog suda, tuženi tek donošenjem osporene drugostepene presude saznao za visinu svoje obaveze prema apelantu pa se njegova docnja zbog neispunjenja obaveze može računati tek od toga dana, shodno odredbama člana

277. Zakona o obligacionim odnosima, Vrhovni sud je zateznu kamatu dosudio od dana donošenja drugostepene presude.

6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje ovog prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni prava u odnosu na početak toka zatezne kamate i smatra da je kamata trebala biti dosuđena od dana nastanka štete, a što prema apelantovim navodima, u svojoj praksi podržavaju i svi sudovi u Federaciji BiH kao i Ustavni sud. Kršenje prava na pravično suđenje apelant vidi i u činjenici da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo. Zbog navedenog apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi zabranio protivizvršenje u smislu člana 54. Zakona o izvršnom postupku RS a po osnovu osporene presude Vrhovnog suda. Navodi i da bi bio doveden u šokantnu poziciju u slučaju provođenja protivizvršenja „kod jasne činjenice da je Ustavni sud BiH odavno zauzeo shvatanje da se presudama kojima se dosuđuje kamata na naknadu materijalne štete od dana procjene visine štete ili saznanja za štetu povređuje pravo na pravično suđenje“.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju apelant traži da se privremenom mjerom obustavi izvršenje osporene presude Vrhovnog suda koja je, osim u odnosu na početak toka zateznih kamata (od 12. novembra 2008. godine umjesto od 12. decembra 1988. godine kako je bilo dusuđeno drugostepenom presudom) donesena u korist apelanta, a iz razloga da tuženi ne bi tražio protivizvršenje budući da je, očito, tuženi izvršio drugostepenu presudu (koju je tuženi osporio u revizionog postupku). Kako apelant osim navoda koji se tiču merituma apelacije i navoda da bi protivizvršenjem bio doveden u „šokantnu poziciju“ ne nudi nikakve druge činjenice i dokaze koji bi predstavljali opravdane razloge za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-27/12 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio