Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-3417/08 (S. P.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3417/08
Apelacija
Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu br. AP 3417/08 i dr., rješavajući zahtjev Seade Palavrić, potpredsjednice Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 70. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
RJEŠENJE
Usvaja se zahtjev Seade Palavrić, potpredsjednice Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za preispitivanje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. AP 3417/08 od 9. marta 2011. godine, AP 190/09 od 21. aprila 2011. godine i AP 72/10 od 29. juna 2011. godine
OBRAZLOŽENJE
1. Seada Palavrić, potpredsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnositeljica zahtjeva), podnijela je 1. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), u skladu sa odredbama člana 70. stav 3. Pravila Ustavnog suda, zahtjev za preispitivanje odluka Ustavnog suda br. AP 3417/08 od 9. marta 2011. godine, AP 190/09 od 21. aprila 2011. godine i AP 72/10 od 29. juna 2011. godine
2. Ustavni sud je Odlukama br. AP 3417/08 od 9. marta 2011. godine, AP 190/09 od 21. aprila 2011. godine i AP 72/10 od 29. juna 2011. godine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, odbacio više apelacija kao prima facie neosnovane. U apelacijama obuhvaćenim navedenom odlukama, apelanti kao fizička lica su osporavali odluke Kantonalnog suda u Tuzli, navodeći povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osporenim presudama Kantonalnog suda potvrđene su prvostepene presude kojima su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu potraživanja iz radnog odnosa (topli obrok i regres) za period nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog sporazuma iz 2005. godine, dok je prvostepene presude kojima je udovoljeno tužbenim zahtjevima apelanata (primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH - zaključenog 11. aprila 2000. godine) Kantonalni sud preinačio i odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata. Kantonalni sud u Tuzli je zauzeo stav da se potraživanja iz radnog odnosa apelanata za period nakon 8. septembra 2005. godine mogu raspraviti jedino u skladu sa odredbama novog Općeg kolektivnog ugovora iz septembra 2005. godine, te da je stupanjem na snagu Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji BiH iz avgusta 2005. godine (u daljnjem tekst: Zakon o namještenicima), a potom i Općeg kolektivnog ugovora iz septembra 2005. godine, prestala da postoji pravna praznina da bi se i dalje primjenjivale odredbe Kolektivnog ugovora u pogledu utvrđivanja visine naknade za predmetna potraživanja iz radnog odnosa za utuženi period nakon 8. septembra 2005. godine.
3. U zahtjevu za preispitivanje, podnositeljica zahtjeva je istakla da je nakon donošenja navedenih odluka, Ustavni sud 21. jula 2011. godine na sjednici Vijeća od pet sudija, prilikom razmatranja predmeta koja pokreću identična pravna pitanja, donio (grupne) odluke broj: AP 1038/09 i broj: AP 2133/11 u kojima se kao apelanti javljaju pravna lica - javna vlast (Zeničko-dobojski kanton, Kanton Sarajevo i Općinski sud u Sarajevu). U odlukama osporenim u predmetnim apelacijama, sudovi (Kantonalni sud u Zenici, Kantonalni sud u Sarajevu i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine) su zaključili da tuženi (apelanti) neosnovano smatraju da je stupanjem na snagu Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine prestao da važi Kolektivni ugovor iz 2000. godine, navodeći pritom da je, prema odredbi člana 72. Kolektivnog ugovora, on zaključen na neodređeno vrijeme i da se ima primijenjivati sve dok se ne zaključi novi kolektivni ugovor. Ustavni sud je donio odluke o dopustivosti i meritumu kojima se kao neosnovane odbijaju predmetne apelacije, smatrajući da ne postoji proizvoljnost u primjeni materijalnog prava od strane nadležnih sudova.
4. Postupajući po zahtjevu Miodraga Simovića, predsjednika Ustavnog suda, od 24. novembra 2011. godine za preispitivanje odluka Ustavnog suda br. AP 1038/09 i AP 2133/11 od 21. jula 2011. godine, Ustavni sud je na sjednici Vijeća od pet sudija od 20. decembra 2011. godine predmetni zahtjev usvojio i navedene odluke stavio van pravne snage.
5. Podnositeljica zahtjeva smatra da ovakva različita odlučenja nadležnih sudova na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, u kontekstu primjene relevantnih zakonskih normi i opštih pravnih akata u ostvarivanju prava iz radnog odnosa (plaće, topli obrok, regres, jubilarna nagrada, troškovi prevoza i dr.) u istim ili sličnim pravnim situacijama, otvaraju pitanje zaštite vladavine prava, odnosno principa pravne sigurnosti u smislu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine koji je ugrađen u same temelje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
6. Očigledno je da na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji ujednačen pristup nadležnih sudova (posebice viših sudskih instanci) prilikom raspravljanja, tumačenja i primjene relevantnih propisa kada su u pitanju predmetna potraživanja iz radnog odnosa nastala nakon stupanja na snagu Zakona o namještenicima i Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine. Postojanje ovakve pravne situacije dovodi do pojave tzv. „suprotstavljenih sudskih odluka“ u jednom pravnom sistemu, što potencijalno ima za posljedicu postavljanje pitanja narušavanja/osiguravanja principa pravne sigurnosti, odnosno vladavine prava u cjelini u kontekstu povjerenja javnosti u pravosudni sistem i dovođenja fizičkih/pravnih lica u neravnopravan položaj na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.
7. Polazeći od ustavne činjenice da je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcioniše na principu vladavine prava, podnositeljica zahtjeva smatra da je Ustavni sud donošenjem odluka, koje su predmet ovog zahtjeva za preispitivanje, izveo pogrešan zaključak i zauzeo proizvoljan stav u pogledu tumačenja i primjene relevantnih propisa u ovoj pravnoj stvari u smislu zaštite ljudskih prava obuhvaćenih garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Stoga, podnositeljica zahtjeva podnosi ovaj zahtjev sa prijedlogom da Ustavni sud preispita svoje odluke broj: AP 3417/08 od 9. marta 2011. godine, broj: AP 190/09 od 20. aprila 2011. godine i broj: AP 72/09 od 29. juna 2011. godine, te ih stavi van snage i zajedno sa apelacijama br. AP 1038/09 i AP 2133/11 raspravi sporna pitanja u cjelini u svim predmetima u kojima su pokrenuta.
8. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase:
„Član 70.
1) U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci iz člana 15. stav 1. tačka b) ovih pravila, ta stranka može, u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje te odluke.
2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Uredu registrara.
3)Sudija može na vlastitu inicijativu podnijeti pismeno obrazložen zahtjev iz stava 1. ovog člana. [...]
6) Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom. [...]
8) Preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.“
9. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno utjecati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva.
10. S obzirom na to da su odluke Ustavnog suda čije se preispitivanje traži donesene 9. marta 2011. godine, 21. aprila 2011. godine i 29. juna 2011. godine, a zahtjev podnesen 1. februara 2012. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku predviđenom članom 70. st. 1. i 8. Pravila Ustavnog suda.
11. Odluke Ustavnog suda su na osnovu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće. S obzirom na to da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačnost odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka je, prema članu 70. Pravila Ustavnog suda, izuzetan postupak i mora biti strogo ispitivana.
12. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se osniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.
13. Razmatrajući osnovanost predmetnog zahtjeva za preispitivanje navedenih odluka, Ustavni sud zapaža da se zahtjevom ukazuje na pitanje vladavine prava, odnosno pravne sigurnosti prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, imajući u vidu činjenicu da je Ustavni sud po istom pravnom pitanju donosio različite odluke. Slijedom naprijed navedenog, a s ciljem zaštite i poštivanja principa pravne sigurnosti kao aspekta ustavnog principa vladavine prava, Ustavni sud smatra da je predmetni zahtjev za preispitivanje osnovan.
14. Zbog navedenog, a polazeći od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović