Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1700/09 (A. M.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1700/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1700/09, rješavajući apelaciju Ajiše Mahmutović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ajiše Mahmutović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 P 020826 07 P, a koji je trenutno u toku u Kantonalnom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 P 020826 11 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 17 0 P 020826 11 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Ajiši Mahmutović, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ajiša Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Safeta Alijagić, advokatica iz Bihaća, podnijela je 1. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-427/07. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. septembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Općinski sud je 11. decembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Ustavni sud je od Općinskog suda 22. septembra 2011. godine zatražio dostavu spisa. Općinski sud je 18. januara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da nije u mogućnosti dostaviti traženi spis na uvid jer je predmetni spis 3. oktobra 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odluku o žalbi.

4. Ustavni sud je od Kantonalnog suda 18. januara 2012. godine zatražio dostavljanje spisa na uvid. Kantonalni sud je 23. januara 2012. godine dostavio Ustavnom sudu na uvid spis Općinskog suda broj P-427/07.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantici 15. decembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 23. marta 2007. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Safeta Mahmutovića i drugih (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja ništavosti nasljedničke izjave koju je dala u ostavinskom postupku pred tim sudom iza umrlog Šefika Mahmutovića.

8. Općinski sud je rješenjem od 13. aprila 2007. godine tuženima dostavio tužbu na odgovor. Tuženi su dostavili odgovor na tužbu 18. maja 2007. godine.

9. Apelantica je dopisima od 4. i 8. aprila i 22. decembra 2008. godine urgirala zakazivanje pripremnog ročišta.

10. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 30. juni 2010. godine, koje je na zahtjev punomoćnika stranaka odloženo zbog korištenja godišnjih odmora.

11. Pripremno ročište zakazano za 7. septembar 2010. godine odloženo je na zahtjev punomoćnika tuženih, koji je u istom terminu imao zakazan glavni pretres u Kantonalnom sudu u Sarajevu. Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme radi izjašnjenja tuženih na apelanticin podnesak od 7. septembra 2010. godine kojim je proširila tužbeni zahtjev.

12. Tuženi su 6. oktobra 2010. godine dostavili odgovor na apelanticin podnesak. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 8. decembra 2010. godine, te zakazao uviđaj na licu mjesta za 21. januar 2011. godine, koji je proveden u prisutnosti stranaka i vještaka geometra.

13. Općinski sud je 27. januara 2011. godine, radi očitovanja, strankama dostavio nalaz i mišljenje vještaka geometra.

14. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je zakazao i proveo 15. marta 2011. godine kada je glavna rasprava i zaključena.

15. Općinski sud je Presudom broj 17 0 P 020826 07 P (stari broj P-427/07) od 15. aprila 2011. godine odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi ništavost nasljedničke izjave koju je dala u ostavinskom postupku iza umrlog Šefika Mahmutovića u predmetu tog suda broj O-365/04, a koja se odnosi na ustupanje nekretnina pobliže označenih u dispozitivu presude sinu Safetu Mahmutoviću. Apelantica je obavezana da tuženom Safetu Mahmutoviću naknadi troškove spora u iznosu od 2.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Apelantica je 4. maja 2011. godine izjavila žalbu protiv prvostepene presude.

17. Općinski sud je dopunskom presudom broj 17 0 P 020826 07 P od 17. maja 2011. godine odbio kao neosnovan apelanticin zahtjev kojim je tražila da se izbriše upis dijela Rješenja o nasljeđivanju tog suda broj O-365/04 od 1. aprila 2005. godine u stavu 1. tačka b) kojim se nasljednikom na nekretninama pobliže navedenim u dispozitivu presude proglašava Safet Mahmutović i izreka rješenja u tački b) kojom se utvrđuje pravo pridržaja doživotnog izdržavanja u apelanticinu korist. Tužba je odbačena u odnosu na zahtjev da se utvrdi da u preostalom dijelu rješenje o nasljeđivanju ostaje na snazi.

18. Apelantica je 9. juna 2011. godine izjavila žalbu protiv dopunske presude. Općinski sud je 12. jula 2011. godine apelanticinu žalbu dostavio tuženima na odgovor. Tuženi su dostavili odgovor 19. jula 2011. godine.

19. Odgovor na žalbu dostavljen je apelantici 22. augusta 2011. godine.

20. Spis je 3. oktobra 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu, radi donošenja odluke povodom žalbe.

21. Prema informacijama Kantonalnog suda, predmet se u tom sudu vodi pod brojem 17 0 P 020826 11 Gž, a drugostepena odluka u navedenom predmetu još nije donesena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelantica je navela da joj je zbog pasivnosti i neefikasnog postupanja suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji se navodi da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» zato što ni nakon proteka roka od dvije godine nije zakazano ročište, a njen se predmet «preskače a uzimaju u rad i zakazuju ročišta u predmetima u kojima je tužba kasnije podnesena». Apelantica se pozvala na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da je sud obavezan da pripremno ročište zakaže u roku od 30 dana od prijema odgovora na tužbu. Također je istakla da je u više navrata urgirala uzimanje predmeta u rad i zakazivanje ročišta. S obzirom na navedeno, apelantica traži da Ustavni sud utvrdi povredu navedenog prava i naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča ovaj predmet. Apelantica je tražila i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u radu ima velik broj predmeta iz ranijeg perioda (starih predmeta) i da je na nivou suda donesen plan rješavanja starih predmeta. Nakon što je tužba 13. aprila 2007. godine dostavljena tuženima na odgovor, predmet je 6. juna 2007. godine stavljen u «evidenciju» i u predmetu se još uvijek nije radilo.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 62. stav 1.

Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70. stav 1.

Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 75. stav 4.

Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. Ustavni sud može, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. U konkretnom slučaju, apelantica se obratila Ustavnom sudu navodeći da joj je povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» zato što, kako navodi: «[…] ni nakon proteka roka od dvije godine nije zakazano ročište, jer se njen predmet preskače a uzimaju u rad i zakazuju ročišta u predmetima u kojima je tužba kasnije podnesena». Predmetni postupak se u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda nalazio u fazi odlučivanja povodom apelanticinih žalbi izjavljenih protiv presuda Općinskog suda kojima je apelanticin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelantica smatra da joj je time što Općinski sud nije donio odluku u razumnom roku u parničnom postupku koji je pokrenula protiv tuženih povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu protiv tuženih radi utvrđenja ništavosti nasljedničke izjave koju je dala u ostavinskom postupku pred tim sudom iza umrlog Šefika Mahmutovića, te da se u apelaciji žali da Općinski sud nije ni otpočeo sa predmetnim postupkom. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, Općinski sud je u međuvremenu donio Presudu broj 17 0 P 020826 07 P od 15. aprila 2011. godine i dopunsku presudu broj 17 0 P 020826 07 P od 17. maja 2011. godine, kojim su apelanticini tužbeni zahtjevi odbijeni i spis se trenutno nalazi u Kantonalnom sudu radi rješavanja o apelanticinim žalbama. Prema tome, predmetni parnični postupak traje već pet godina i još uvijek nije okončan.

35. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena u vrijeme dok se predmet nalazio u Općinskom sudu, koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio donio odluku o apelanticinoj tužbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, a koje su se desile nakon podnošenja apelacije, te da Ustavni sud, shodno članu 32. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. S obzirom na to da se nakon donošenja presuda Općinskog suda i izjavljene žalbe Kantonalnom sudu apelantica nije obraćala Ustavnom sudu radi eventualne dužine postupka pred Kantonalnim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 23. marta 2007. godine, kada je apelantica pokrenula predmetni parnični postupak, pa do donošenja dopunske presude broj 17 0 P 020826 07 P od 17. maja 2011. godine.

36. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od skoro četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

37. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je sud bio u obavezi da utvrdi da li je ništava nasljednička izjava koju je apelantica dala u ostavinskom postupku iza umrlog Šefika Mahmutovića u predmetu toga suda broj O-365/04. Ustavni sud smatra da se predmetni spor, prema svojoj suštini i dokazima koje je trebalo izvesti, ne može smatrati osobito složenim.

38. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon prijema tužbe, u zakonom propisanom roku tužbu dostavio tuženima na odgovor. Međutim, nakon što su tuženi dostavili odgovor na tužbu, Općinskom sudu je trebalo više od tri godine da zakaže pripremno ročište. Dakle, u okviru priprema za glavnu raspravu, Općinskom sudu su trebale skoro četiri godine da prethodno ispita tužbu, dostavi tužbu tuženima na odgovor, održi pripremno ročište, zakaže uviđaj na licu mjesta, te održi i zaključi glavnu raspravu. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom prethodnog ispitivanja tužbe, dostave tužbe na odgovor i zakazivanja pripremnog ročišta, te je očigledno da se Općinski sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova već je u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za velik broj starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u 33. stavu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od skoro četiri godine. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelantica svojim intervencijama i dopisima dostavljenim Općinskom sudu (4. i 8. aprila i 22. decembra 2008. godine) pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog parničnog postupka, koji je do donošenja prvostepene presude trajao skoro četiri godine, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

39. Ustavni sud je u ovoj odluci već naglasio kako postupak povodom apelanticinih žalbi podnesenih Kantonalnom sudu nije obuhvaćen apelacijom i prema tome nije ni bio predmet razmatranja (vidi tačku 35). Međutim, imajući u vidu cjelokupno trajanje postupka i činjenicu da je već utvrđeno kršenje apelanticinog prava na pravično suđenje zbog nerazumno dugog odlučivanja u jednoj fazi postupka, te pozivajući se na svoju praksu u sličnim predmetima (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 23/10), Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku o apelanticinim žalbama kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka ne bi bila dovedena u pitanje.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni parnični postupak neopravdano dugo trajao i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno apelanticino pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka o njenoj tužbi za utvrđenje ništavosti nasljedničke izjave. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

42. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji nije hitne prirode a koji je trajao skoro četiri godine, apelantici se određuje naknada u visini od 600,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka koji je trajao skoro četiri godina i kada se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret nadležnom sudu koji nije dao bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati naročito složenim.

44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simovic

Odluka o meritumu u predmetu AP-1700/09 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio