Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3064/09 (Z. B.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3064/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3064/09, rješavajući apelaciju Zaima Buljugije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zaima Buljugije.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 001068 10 Rev od 19. maja 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zaim Buljugija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pazarića – Hadžići, kojeg zastupa Ramiza Sirbubalo, advokat iz Sarajeva, podnio je 29. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70-0-Rs 001068 10 Rev od 19. maja 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 17. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 8. novembra 2011. godine da dostavi spis broj Pr 1987/05 na uvid.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. aprila 2010. godine. Općinski sud je 21. novembra 2011. godine dostavio traženi spis na uvid.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda dostavljen je apelantu 10. maja 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 9. septembra 2005. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog «Unis Lasta» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi uspostavljanja radnopravnog statusa i isplate naknade za čekanje i plaća. U tužbi je naveo da je bio u radnom odnosu kod tuženog na poslovima osiguranja objekta, te da mu je tuženi otkazao ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme zbog teških povreda radnih obaveza sa 30. junom 2005. godine, bez otkaznog roka i prava na otpremninu.
7. Općinski sud, nakon osam ročišta održanih u periodu od 28. februara do 17.
novembra 2006. godine na kojima je, raspravljajući o tužbenom zahtjevu, izvodio relevantne dokaze, donio je Presudu broj Pr-1987/05 od 15. decembra 2006. godine. Tom presudom sud je odbio u cijelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženog broj 114/05 od 30. juna 2005. godine nezakonita, te da se naloži tuženom da apelantu uspostavi radnopravni status počev od 30. juna 2005. godine i rasporedi ga na poslove i radne zadatke koje je obavljao do donošenja odluke o raskidu ugovora o radu, ili na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, uz isplatu plaća koje bi apelantu pripale na radnom mjestu čuvara počev od dana prestanka radnog odnosa, 30. juna 2005. godine, do 30. aprila 2006. godine, sa rokom dospijeća i u iznosima bliže navedenim u izreci presude. Istom presudom primljeno je na znanje povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosio na neisplaćenu naknadu za čekanje i plaće od 16. aprila 1992. godine do 15. maja 2001. godine sa kamatama. Dalje, apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1. 895,40 KM.
8. Protiv navedene presude Općinskog suda apelant je 28. decembra 2006. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Općinski sud je 23. marta 2007. godine predmetni spis, zajedno sa žalbom tuženog i apelantovim odgovorom na žalbu tuženog od 7. februara 2007. godine, dostavio Kantonalnom sudu, koji je registriran pod brojem 009-0-Gž-07-000804.
9. Apelant je svojom pismenom urgencijom od 3. marta 2009. godine urgirao kod Kantonalnog suda da se riješi predmet po izjavljenoj žalbi na prvostepenu presudu.
10. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000804 od 25. marta 2010. godine ( koja je donesena nakon tri godine i dva dana) apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, tj. odredbe člana 88. stav 1. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) kao relevantan materijalnopravni propis, ističući da su razlozi koje je naveo prvostepeni sud u potpunosti prihvatljivi i za ovaj sud.
11. Iz spisa predmeta evidentno je da je apelant protiv navedene presude Kantonalnog suda 9. juna 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
12. Vrhovni sud je Rješenjem broj 70-0-Rs 001068 10 Rev od 19. maja 2011. godine apelantovu reviziju, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odbacio uz obrazloženje da po osnovu imovinskog kriterija revizija nije dopuštena, budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Istim rješenjem zahtjevi apelanta i tuženog za naknadu troškova revizionog postupka su odbijeni.
13. Kantonalni sud, nakon okončanog postupka, 5. augusta 2011. godine spis predmeta je vratio Općinskom sudu na dalji postupak.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je Kantonalni sud svojim propustom da postupi u skladu sa članom 217. st. 3. i 4. ZPP, koji regulira da će drugostepeni sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spis, te da će nakon održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi odluku donijeti u roku od 30 dana, povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na «pravo na donošenje odluke u razumnom roku». Ovaj stav o povredi prava na suđenje u razumnom roku apelant temelji i na odredbama člana 420. ZPP, koje, kako navodi, obavezuju sudove da u parnicama iz radnog odnosa obrate osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Apelant je, također, naveo da uvažava preopterećenost Kantonalnog suda, ali da je period od tri godine čekanja da se odluči o žalbi predug s obzirom na to da je nezaposlen i da živi na granici minimuma sa svojom porodicom, te da tuženi nije imao razlog da mu dậ otkaz ugovora o radu.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je, postupajući po apelantovoj žalb, donio odluku 25. marta 2010. godine. Kantonalni sud je, također, naveo da se, zbog velikog broja predmeta u referatu sudija Kantonalnog suda, predmeti rješavaju prema godini prijema na ovaj sud.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 214. st. 1. i 2.
(1) Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.
Član 215. stav 1.
(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da predmetni postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom nerazumno dugo traje i koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, još uvijek bio u toku pred Kantonalnim sudom, odnosno da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako su u međuvremenu Kantonalni sud i Vrhovni sud odlučili o žalbi i reviziji i predmetni postupak je okončan. Naime, prema članu 16. stav
3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razumnost dužine postupka
a) Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
26. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
27. U konkretnom slučaju postupak je pokrenut tužbom pred Općinskim sudom 9. septembra 2005. godine, a iz stanja spisa proizlazi da je postupak okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 70- 0-Rs 001068 10 Rev od 19. maja 2011. godine. Cjelokupni postupak odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu je trajao pet godina, osam mjeseci i deset dana. Imajući u vidu da, prema članu
32. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud pri odlučivanju ispituje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom na šta se apelant žali u apelaciji.
28. Dakle, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka su tri godine i dva dana, koliko je trajao postupak povodom apelantove žalbe pred Kantonalnim sudom, pa je to period koji će biti predmet analize Ustavnog suda u sljedećim stavovima.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju radi se o postupku koji je apelant pokrenuo protiv tuženog radi uspostavljanja radnopravnog statusa i isplate naknade za čekanje i plaća. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom predmetu.
30. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da su tom sudu trebale tri godine i dva dana da odluči o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude. ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, te je očigledno da se Kantonalni sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru propisanih rokova, već je, upravo, u znatnoj mjeri odstupio od njih.
31. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće u vezi sa velikim brojem predmeta u referatu ovog suda. S tim u vezi, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina žalbenog postupka, koji je trajao ukupno tri godine i dva dana, u sporu koji zahtijeva posebnu hitnost u rješavanju, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije mogao doprinijeti dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je apelant svojom pismenom urgencijom dostavljenom Kantonalnom sudu pokušao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
32. Imajući u vidu dugotrajnost postupka pred Kantonalnim sudom, koji je de facto i de iure trebalo da ispita i odluči o samoj žalbi a s obzirom na to da je predmetni postupak trajao tri godine i dva dana, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom prelazi granice «razumnosti» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju time što Kantonalni sud nije donio odluku o apelantovoj žalbi u periodu od tri godine i dva dana, u sporu koji zahtijeva posebnu hitnost u rješavanju, prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni radni spor po apelantovoj žalbi, koji je prema zakonu hitne prirode, trajao tri godine i dva dana, te kada nije okončan u rokovima koji se mogu smatrati razumnim, a ta dužina postupka se može, uglavnom, staviti na teret Kantonalnom sudu.
35. Na osnovu člana 61. st. 1, 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović