Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1063/09 (I. P., M. N., J. M., M. H., Z. Ć., I. G., M. R., B. L. i S. A.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Radni odnos
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1063/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine, u predmetu broj AP 1063/09, rješavajući apelaciju Ivice Petrovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Petrovića, Mate Nikića, Jure Matoševića, Mahmuta Hadžana, Zijada Ćorića, Ivice Glavaša, Muharema Roše, Bore Labudovića i Sedada Alićehajića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-GŽ-08-

002804 od 5. augusta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivica Petrović, Mate Nikić, Jure Matošević, Mahmut Hadžan, Zijad Ćorić, Ivica Glavaš, Muharem Roša, Boro Labudović i Sedad Alićehajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Usore, Tešnja i Doboja, koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 065-0-P-07-00 2339, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-GŽ-08-002804 od 5. augusta 2009. godine.

2. Apelanti su kao bivši pripadnici Vojske FBiH 3. aprila 2007. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

3. Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja broj 065-0-P-07-00 2339 od 11. septembra 2007. godine kojom je obavezao tuženu da apelantima isplati novčane iznose, pojedinačno precizirane u izreci presude, na ime neisplaćenih plaća i naknada za godišnji odmor, sve sa zakonskim zateznim kamatama. U obrazloženju je navedeno da je zakonskom zastupniku tužene 25. aprila 2007. godine dostavljena tužba na odgovor ali da on u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu, zbog čega je sud primjenom člana 182. Zakona o parničnom postupku donio navedenu presudu.

4. Tužena je 25. septembra 2007. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje predmetne presude, jer postoje nedostaci u pogledu zastupanja zbog kojih nije dat odgovor na tužbu.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-07-00 2339 od 28. januara 2008. godine odbačen je prijedlog tužene za povrat u prijašnje stanje.

6. Protiv navedenog rješenja tužena je 11. aprila 2008. godine podnijela žalbu, pa su apelanti 22. aprila 2008. godine dostavili Općinskom sudu odgovor na žalbu.

7. Kantonalni sud je 22. maja 2008. godine zaprimio predmetni spis Općinskog suda radi donošenja odluke o žalbi tužene.

8. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-GŽ-08-002804 od 5. augusta 2009. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

9. Apelanti smatraju da su im u predmetnom postupku prekršeni pravo na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelanti su naveli da su postupak pred Općinskim sudom pokrenuli 3. aprila 2007. godine, da je Općinski sud svoju odluku donio 11. septembra 2007. godine, protiv koje je tužena uložila žalbu, pa budući da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije odlučio o žalbi, navode da «čekaju na ostvarenje svojih novčanih prava iz radnog odnosa, preko dvije godine». Dalje, apelanti podsjećaju na poglavlje XXVII Zakona o parničnom postupku, koje obavezuje sudove da u parnicama iz radnih odnosa obrate «osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova». Apelanti smatraju da je «prvostepena presuda pravična […], a žalba tužene je usmjerena na odugovlačenje sudskog postupka i odgađanje naplate potraživanja apelanata iz radnog odnosa…».

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti 3. aprila 2007. godine tužbom pokrenuli parnični postupak, da je Općinski sud 11. septembra 2007. godine donio presudu zbog propuštanja kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata, da je Općinski sud 28. januara 2008. godine donio rješenje kojim je odbačen prijedlog tužene od 25. septembra 2007. godine za povrat u prijašnje stanje. Dakle, postupak pred prvostepenim sudom je okončan u roku od deset mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o žalbi tužene izjavljenoj protiv rješenja od 28. januara 2008. godine, a koja je sa predmetnim spisom dostavljena Kantonalnom sudu 22. maja 2008. godine, odlučio u roku od jedne godine, dva mjeseca i četrnaest dana. S obzirom na činjenicu da je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao nepune dvije godine, gledajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da apelanti, iako se postupak iz radnih odnosa prema zakonu smatra hitnim, u okolnostima konkretnog slučaja nemaju opravdan zahtjev u odnosu na navode da im je prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na pristup sudu, Ustavni sud smatra da ti navodi ni na koji način ne dovode u pitanje pravo na koje se apelanti pozivaju, jer posmatrajući postupak u cjelini, proizlazi da apelanti u ovom slučaju «nemaju opravdan zahtjev» da se pozivaju na kršenje ovog Ustavom zaštićenog prava. Naime, iz činjenica predmeta proizlazi da su apelanti imali pristup sudovima pune jurisdikcije na dvije instance, te budući da se navodi o povredi ovog prava u suštini svode na tvrdnje o povredi prava na suđenju u razumnom roku, koji su razmatrani u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega što ukazuje da je povreda ovog segmenta prava na pravično suđenje moguća, pa je apelacija i u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1063/09 (I. P., M. N., J. M., M. H., Z… | Sudska praksa | Aktio