Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1064/09 (I. O., F. H., R. K., A. O., Z. O., K. D., F. H., Ismet Dedić svi iz Teslića, Z. H. iz Doboja i S. R. iz Tešnja)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1064/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1064/09, rješavajući apelaciju Ibrahima Osmića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ibrahima Osmića, Fikreta Hajdarevića, Ramiza Kapića, Adema Osmića, Zajima Osmića, Kemala Durmiševića, Fikreta Hajdarevića, Ismeta Dedića, Zije Hadžića i Sabahudina Rahmanovića zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne I Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08- 003883 I Općinskog suda u Sarajevu broj PR-4916/05.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ibrahim Osmić, Fikret Hajdarević, Ramiz Kapić, Adem Osmić, Zajim Osmić, Kemal Durmišević, Fikret Hajdarević, Ismet Dedić svi iz Teslića, Zijo Hadžić iz Doboja i Sabahudin Rahmanović iz Tešnja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnijeli su 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Ministarstva odbrane Federacije BiH (u daljnjem tekstu: tuženi), pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR 4916/05 radi isplate novčanih potraživanja proisteklih iz radnog odnosa i u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08- 003883.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 2. jula 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. jula 2009. godine, a Kantonalni sud je to učinio 7. augusta 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 21. augusta 2009. godine.

5. Ustavni sud je 2. decembra 2011. godine zatražio od Općinskog suda na uvid spis broj PR- 4916/05, koji je dostavljen 9. decembra 2011. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti su 16. decembra 2005. godine tužbom pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom protiv tuženog radi isplate plaće za februar i mart 2001. godine i regresa za period od 1999. godine do 2002. godine.

8. Općinski sud je aktom od 31. oktobra 2006. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.

9. Tuženi je putem novog zakonskog zastupnika 21. novembra 2006. godine u odgovoru na tužbu zatražio od Općinskog suda prekid predmetnog parničnog postupka, u smislu odredbe člana 378. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uz obrazloženje da novi zakonski zastupnik tuženog objektivno nije u mogućnosti da u predmetnoj parnici tuženom pruži adekvatnu pravnu zaštitu zbog obaveza vezanih za proces reforme odbrane u BiH.

10. Apelanti su se podneskom od 8. januara 2007. godine usprotivili prijedlogu tuženog da se postupak prekine.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao pripremno ročište 6. juna 2007. godine koje nije održano zbog bolesti uređujuće sutkinje u predmetnom postupku. Novi uređujući sudija je preuzeo predmet 1. novembra 2007. godine koji je zakazao pripremno ročište za 11. februar 2008. godine koje je održano u odsustvu uredno obaviještenog tuženog. Na pripremnom ročištu usvojen je prijedlog apelanata da se na glavnoj raspravi provedu dokazi uvidom u potvrde tuženog.

12. Općinski sud je održao glavnu raspravu 4. marta 2008. godine na kojoj uredno obaviješteni tuženi nije prisustvovao, te je nakon provedenih dokaza raspravu zaključio i 31. marta 2008. godine donio Presudu broj PR-4961/05 kojom je usvojio tužbene zahtjeve apelanata.

13. Tuženi je 10. aprila 2008. godine preko Općinskog suda podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude, koja je 11. aprila 2008. godine dostavljena apelantima na odgovor. Apelanti su 21. aprila 2008. godine dostavili odgovor na žalbu, koji je 12. maja 2008. godine Općinski sud proslijedio tuženom.

14. Općinski sud je kompletan spis dostavio Kantonalnom sudu 14. augusta 2008. godine, koji je o žalbi odlučio 4. augusta 2009. godine Presudom broj 009-0-Gž-08-003883 na način da je taj sud žalbu u cijelosti odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti se žale na dužinu trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom, smatrajući da je na taj način povrijeđeno njihovo pravo na pristup sudu kao i pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti ističu da su postupak pred Općinskim sudom pokrenuli 16. decembra 2005. godine, da je Općinski sud svoju odluku donio 31. marta 2008. godine protiv koje je tuženi uložio žalbu Kantonalnom sudu, koji do dana podnošenja apelacije Ustavnom sudu još uvijek nije odlučio o žalbi. Apelanti u navodima apelacije podsjećaju na poglavlje XXVII ZPP-a koje obavezuje sudove da u parnicama iz radnih odnosa obrate «osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova». Apelanti smatraju da je prvostepena presuda na koju su čekali 27 mjeseci pravedna jer je usvojen njihov glavni tužbeni zahtjev kao i pravo na zakonsku zateznu kamatu, ali ističu da je žalba tuženog usmjerena na odugovlačenje sudskog postupka i odgađanje naplate potraživanja.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u predmetnom postupku došlo do promjene postupajuće sutkinje, da je novi sudija predmet preuzeo 1. novembra 2007. godine, budući da ranije to nije bilo moguće zbog godišnjeg odmora i bolovanja, te da je, nakon toga, u adekvatnom roku, 31. marta 2008. godine donesena prvostepena presuda. Općinski sud je istakao da naročito treba imati u vidu i brojnost predmeta koji se odnose na radne sporove, tako da taj sud smatra da nije povrijedio apelantovo pravo na pristup sudu i pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te da su u potpunosti ispoštovane odredbe ZPP-a koje se odnose na postupak u parnicama iz radnog odnosa.

17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nakon izvršenog uvida u spis utvrđeno da je predmet po žalbi u tom sudu zaprimljen 15. augusta 2008. godine, da je postupak vođen u skladu sa zakonom, te da apelantu nije povrijeđeno ni jedno od navedenih prava iz apelacije. Kantonalni sud je uz odgovor na apelaciju dostavio Presudu broj 009-0-Gž-08-003883 od 4. augusta 2009. godine.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

(...)

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati pažnju na hitno rješavanje radnih sporova.

VI. Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak o žalbi tuženog je bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji je u toku trajanja apelacionog postupka pred Ustavnim sudom okončan Presudom broj 009-0-Gž-08-003883 od 4. augusta 2009. godine.

22. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije presudom Kantonalnog suda. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

24. Apelanti se žale na dužinu postupka u parničnom postupku koji su pokrenuli tužbom radi isplate neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom te da im je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku.

a) Relevantni principi

25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

26. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

27. Apelanti su 16. decembra 2005. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi isplate dospjelih neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, naknada na ime plaće i regresa za godišnji odmor o kojoj je Općinski sud odlučio 31. marta 2008. godine Presudom broj PR-4916/05. Nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak po podnesenoj žalbi tuženog je okončan 4. augusta 2009. godine Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-003883.

28. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, te će Ustavni sud uzeti u obzir period od tri godine i sedam mjeseci koliko je ukupno trajao dvostepeni postupak.

c) Analiza trajanja postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem su sudovi trebali utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva apelanata radi isplate neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa, odnosno naknada na ime plaća i regresa za godišnji odmor. U tom postupku prvostepeni sud je, u okviru dokaznog postupka, donio odluku na temelju uvida u relevantne materijalne dokaze. Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.

30. U pogledu postupanja strana u postupku, Ustavni sud uočava da su apelanti tužbu Općinskom sudu podnijeli 16. decembra 2005. godine, da je Općinski sud preduzeo prvu procesnu radnju 31. oktobra 2006. godine kada je tužbu dostavio tuženom na odgovor, da je pripremno ročište, koje je bilo zakazano za 6. juni 2007. godine, odgođeno zbog bolesti postupajuće sutkinje, da je novi sudija preuzeo predmet 1. novembra 2007. godine i da je, nakon toga, u kratkom periodu, održano pripremno ročište i glavna rasprava (11. februara i 4. marta 2008. godine), a da je prvostepena presuda donesena 31. marta 2008. godine. Dakle, uzimajući u obzir period od podnošenja tužbe pa do donošenja prvostepene presude Općinskom sudu je za donošenje prvostepene odluke trebalo dvije godine i tri mjeseca. Ustavni sud, imajući u vidu da se radi o postupku koji je po svojoj prirodi hitan, ističe da se u konkretnom slučaju, prilikom ocjene dužine postupka, moraju uzeti u obzir okolnosti u kojima se tuženi našao u vrijeme podnošenja tužbe. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u vrijeme podnošenja tužbe (16. decembar 2005. godine) u toku bila reforma odbrane BiH i da su u okviru reforme, svega petnaestak dana nakon podnošenja tužbe (1. januar 2006. godine), entitetska ministarstva odbrane ugašena, čime je prestalo i ovlaštenje zakonskog zastupnika tuženog da učestvuje u predmetnoj parnici. Ustavni sud u vezi s tim podsjeća da je Općinski sud, prihvatajući tu okolnost, u činjenično i pravno identičnim predmetima koji su pokrenuti u gotovo isto vrijeme, prekidao postupke koje je tokom 2007. godine ponovo nastavljao. Ustavni sud podsjeća da je novi zakonski zastupnik tuženog u odgovoru na tužbu tražio da se postupak prekine, čemu su se apelanti u odgovoru na tužbu usprotivili. Uvažavajući te okolnosti u kojima se tuženi našao u procesu reforme odbrane BiH i pored činjenice da Općinski sud nije formalno prekinuo postupak, Ustavni sud smatra da ova okolnost zaista može opravdati Općinski sud zašto je svoju prvu procesnu radnju u predmetnom slučaju preduzeo tek nakon deset mjeseci od podnošenja tužbe. Razmatrajući okolnosti predmetnog slučaja Ustavni sud primjećuje da je tokom prvostepenog postupka zbog bolesti postupajuće sutkinje pripremno ročište odloženo, tako da je predmet 1. novembra 2007. godine zadužio novi sudija, pa je, prema ocjeni Ustavnog suda, i ta okolnost doprinijela daljnjem produženju postupka, ali budući da je u roku od šest mjeseci predmet dodijeljen u rad novom sudiji, može se smatrati da je Općinski sud poduzeo odgovarajuće mjere kako bi spriječio daljnje odugovlačenje postupka. Analizirajući dalje tok postupka pred Općinskim sudom Ustavni sud zapaža da su, nakon što je novi sudija preuzeo predmet, u relativno kratkom roku, održana dva ročišta (11. februara i 4. marta 2008. godine), te da je prvostepena presuda donesena 31. marta 2008. godine. Ustavni sud smatra da Općinski sud, u periodu od podnošenja tužbe do preduzimanja prve procesne radnje (dostavljanje tužbe na odgovor tuženom), dakle, u periodu od deset mjeseci, zbog postojanja objektivnih okolnosti uslijed provođenja reforme odbrane BiH i gašenja tuženog, opravdano nije mogao postupati po tužbi. Ustavni sud još podsjeća da je na dužinu postupka dodatno uticala okolnost da se postupajuća sutkinja razboljela i da je s ciljem da spriječi daljnje odugovlačenje postupka predmet preuzeo novi sudija. Imajući u vidu sve navedene okolnosti koje su uticale da prvostepeni postupak traje dvije godine i tri mjeseca, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je Općinski sud, nakon što je predmet preuzeo novi sudija, u periodu od pet mjeseci (od 1. novembra 2007. godine do 31. marta 2008. godine) održao dva ročišta i donio presudu, Ustavni sud smatra da se period od dvije godine i tri mjeseca u navedenim okolnostima predmetnog slučaja, ne može smatrati neopravdano dugim za donošenje prvostepene odluke. Pri tome treba imati u vidu da sve navedeno ukazuje da u predmetnom postupku Općinski sud nije nepotrebno odugovlačio postupak. U odnosu na postupanje apelanata, Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta nije vidljivo da su apelanti, kao tužitelji, na bilo koji način doprinjeli dužini postupka. Analizirajući postupak po žalbi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu spis dostavljen 14. augusta 2008. godine, a da je Kantonalni sud o žalbi odlučio 4. augusta 2009. godine presudom kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Dakle, Kantonalni sud je o žalbi odlučio u roku nešto kraćem od godinu dana, te se navedeni period odlučivanja, po mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati neprihvatljivo dugim.

31. Prema tome, s obzirom na to da je postupak u ovom predmetu pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao ukupno tri godine i sedam mjeseci, uvažavajući sve okolnosti koje su opravdano uticale da Općinski sud nije mogao da postupa po podnesenoj tužbi, odnosno da je u vrijeme podnošenja tužbe provođena reforma odbrane BiH, da se tokom postupka postupajuća sutkinja razboljela zbog čega je predmet ustupljen drugom sudiji na postupanje, pri čemu redovni sudovi nisu nepotrebno odugovlačili predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom koji je ukupno trajao tri godine i sedam mjeseci u okolnostima koje su opravdano uticale na dužinu postupka pred Općinskim sudom, pri čemu sudovi nisu nepotrebno odugovlačili postupak.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1064/09 (I. O., F. H., R. K., A. O., Z. O., K… | Sudska praksa | Aktio