Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1103/09 (MM-INING d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 51
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-1103/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1103/09, rješavajući apelaciju MM-INING d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija MM-INING d.o.o. Mostar.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu pod brojem Ip.154/05.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da, po hitnom postupku, dovrši izvršni postupak u predmetu broj Ip.154/05, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da, u roku od 60 dana od dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. MM-INING d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa direktorica Marica Glibić, podnio je 8. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip.32/05 od 7. marta 2005. godine. Apelant je 10. septembra 2009. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i „Kobako“ d.o.o. Posušje, suprotne strane u izvršnom postupku pred redovnim sudovima, zatraženo je 22. jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 18. augusta 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 25. augusta 2009. godine.
5. Ustavni sud je dopisom od 15. decembra 2011. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis broj Ip.32/05. Općinski sud je 6. januara 2012. godine dostavio Ustavnom sudu traženi spis.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je na temelju vjerodostojnih isprava-mjenica, serija: AF0752393, AF0752396 i AF0752406, izdatih 1. jula 2004. godine i upisanih u protestni registar Općinskog suda br. 1/05, 2/05 i 3/05, podnio 7. marta 2005. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv regresnog dužnika „Kobako“ d.o.o. Posušje (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.571.856,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te troškovima upisa u protestni registar i troškovima izvršnog postupka.
8. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskom računu izvršenika kod UniCredit Zagrebačke banke d.d. Mostar, Podružnica Posušje i prenosom na apelantov transakcijski račun, odnosno u slučaju da UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar, Podružnica Posušje ne bude mogla u cijelosti provesti izvršenje zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika ili iz bilo kojih drugih razloga, pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskom računu izvršenika kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, Podružnica Posušje, i prenosom na apelantov transakcijski račun. U slučaju da navedene banke ne budu mogle u cijelosti provesti izvršenje zbog nedostataka sredstava na računu izvršenika ili bilo kojih drugih razloga, apelant je predložio da se izvršenje do namirenja njegovog potraživanja provede pljenidbom i procjenom izvršenikovih pokretnina, robe i opreme koji se nađu u njegovom posjedu u njegovim privrednim objektima, robnoj kući „Kobako“ u Posušju, Meljakuša bb, Supermarketu FENIKS, Fra Grge Martića bb, Posušje, poslovnim i svim drugim objektima u njegovom posjedu, te prodajom tih stvari i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom. I na kraju, u slučaju da se ni na jedan naprijed navedeni način u cijelosti ne može namiriti njegovo potraživanje, apelant je predložio da se izvršenje provede zabilježbom rješenja o izvršenju na nekretninama označenim kao k.č.br. 2962/1 zv. Vrtline, pov. 1.394 m², upisanoj u p.l. br. 325 k.o. Posušje, te na nekretnini-objektu robna kuća „Kobako“, izgrađenom na k.č. 2962/2 zv. Vrtline, pov. 224 m² i na k.č. 2962/3, zv. „Vrtline“, pov. 1424 m², obje upisane u z.k. ul. slovo „R“ nar. br. 24/97, sve u k.o. Posušje, te utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti i prodajom naprijed opisanih nekretnina putem javne prodaje i prenosom dobijenih sredstava radi naplate do konačnog namirenja cjelokupnog apelantovog potraživanja.
9. Općinski sud je Rješenjem broj Ip.32/05 od 7. marta 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje.
10. Protiv navedenog rješenja o izvršenju prigovor su 18. marta 2005. godine u ime izvršenika podnijeli suvlasnici izvršenika: O.K. i A.K., uz pomoć advokata Velimira Marića iz Mostara kao punomoćnika.
11. Općinski sud je Rješenjem broj Ip:32/05 od 29. marta 2005. godine odbacio predmetni prigovor kao nedopušten, s obrazloženjem da je uvidom u spis utvrdio da je izvršenik u predmetnom postupku „Kobako“ d.o.o. Posušje, te da izvršenika u pravnom prometu u zemlji i u vanjsko-trgovinskom poslovanju zastupa Ivan Jerković, direktor bez ograničenja, pa da je, shodno tome, prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je podnio advokat Velimir Marić, koji je dobio punomoć za zastupanje od suvlasnika izvršenika O.K. i A.K., podnio kao neovlaštena osoba u smislu člana 213. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
12. O.K. i A.K. su 7. aprila 2005. godine su, ovaj put kao treća lica u smislu člana 51. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06; u daljnjem tekstu: ZIP), podnijeli Općinskom sudu prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju.
13. Također, O.K. i A.K. su 8. aprila 2005. godine podnijeli žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip-32/05 od 29. marta 2005. godine.
14. Odlučujući o prigovoru O.K. i A.K., kao trećih lica u smislu člana 51. ZIP-a, Općinski sud je donio Rješenje broj Ip.32/05 od 27. aprila 2005. godine kojim je odgodio provođenje izvršenja u konkretnom predmetu do okončanja parničnog postupka pred tim sudom pod brojem Ps:46/05, pokrenutom povodom tužbe tužitelja O.K. i A.K. protiv apelanta, Gorana Baraća i Ivana Jerkovića iz Posušja kao tuženih, radi poništenja vjerodostojnosti mjenica i protestnih isprava.
15. Općinski sud je u obrazloženju rješenja konstatovao da je na osnovu izvršenog uvida u spis tog suda broj Ps:46/05, utvrdio da su podnosioci prigovora suvlasnici izvršenika O.K. i A.K. 21. marta 2005. godine tom sudu podnijeli tužbu protiv apelanta, Gorana Baraća i Ivana Jerkovića radi poništenja vjerodostojnosti mjenica i protestnih isprava koje predstavljaju vjerodostojne isprave u predmetnoj pravnoj stvari. Također, zaključio je da su O.K. i A.K. u širem smislu izvršenici, čime su, po mišljenju tog suda, ispunjeni uvjeti iz člana 50. stav 4. ZIP-a, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja primjenom člana 50. tačka 5. ZIP-a.
16. Apelant je 14. maja 2005. godine podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip.32/05 od 27. aprila 2005. godine, koju je Kantonalni sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) uvažio Rješenjem broj Pž-36/05 od 13. jula 2005. godine, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.
17. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud istakao da odredbe čl. 51-53. ZIP-a propisuju pravo trećih osoba da podnesu prigovor i rješavaju sve pravne posljedice nastale tim povodom, te da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredba člana 50. stav 4. ZIP-a, koja se odnosi na pravo prigovora izvršenika, ali ne i treće osobe.
18. Kantonalni sud je 20. jula 2005. godine dostavio spis predmeta Općinskom sudu. Predmet je u ponovnom postupku zaveden pod brojem Ip.154/05.
19. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Zaključak broj Ip.154/05 od 19. januara 2006. godine kojim je, na osnovu člana 52. stav 1. ZIP-a, uputio podnosioce prigovora, treće osobe O.K. i A.K., da svoja prava navedena u prigovoru ostvaruju u parnici.
20. Općinski sud je 24. januara 2006. godine dostavio Rješenje o izvršenju broj Ip.32/05 od 7. marta 2005. godine na provođenje UniCredit Zagrebačkoj banci d.d. Mostar.
21. UniCredit Zagrebačka banka d.d. Mostar je dopisom od 6. februara 2006. godine obavijestila Općinski sud da je djelimično izvršila navedeno rješenje o izvršenju do visine salda izvršenika u ukupnom iznosu od 23,58 KM, te da je blokirala račun izvršenika i rješenje o izvršenju svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, kao i da je rješenje o izvršenju proslijedila HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, budući da je ta banka navedena kao sljedeća banka kod koje izvršenik vodi svoja sredstva.
22. Kantonalni sud je Rješenjem broj 008-0-Pž-06-000 003 od 9. februara 2006. godine odbio žalbe koje su O.K. i A.K. izjavili protiv Rješenja Općinskog suda broj Ip.32/05 od 29. marta 2005. godine (vidi tačku 11. Odluke), uz obrazloženje da njihovi žalbeni navodi ničim nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
23. HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar je dopisom od 10. februara 2006. godine obavijestila Općinski sud da nije mogla izvršiti rješenje o izvršenju zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, ali da je blokirala izvršenikov račun i rješenje zavela u prioritete naplate.
24. Apelant je dopisom od 15. februara 2006. godine zatražio da se provede pljenidba, popis, procjena i prodaja izvršenikovih pokretnina i da se izvršeniku zabrani da raspolaže popisanim stvarima. Prema stanju spisa, Općinski sud nije postupio po navedenom dopisu.
25. Nakon toga, Općinski sud je 17. marta 2006. godine donio Zaključak broj Ip.154/05, kojim je konstatovao da je apelant dostavio dokaz samo o izvršenikovom vlasništvu na nekretnini označenoj kao k.č. 2962/1, upisanoj u zk. ul. slovo “K“ k.o. Posušje, dok za ostale nekretnine na kojima je predložio izvršenje nema dokaza u spisu o vlasništvu izvršenika na tim nekretninama. Shodno tome, Općinski sud je predmetnim zaključkom pozvao apelanta da u roku od osam dana dostavi valjan dokaz o izvršenikovom vlasništvu na nekretninama označenim kao k.č. 2962/2 i k.č. 2962/3, upisanim u k.o. Posušje, navodeći da će u protivnom naplatu apelantovog novčanog potraživanja izvršiti procjenom i prodajom nekretnine za koju je apelant dostavio dokaz da je izvršenik vlasnik te nekretnine. Predmetni zaključak je uručen apelantovom punomoćniku 23. marta 2006. godine. Prema stanju spisa, apelant nije postupio prema tom zaključku.
26. Općinski sud nakon toga nije postupao u konkretnom predmetu sve do 15. novembra 2006. godine, kada je zaključkom zakazao ročište na licu mjesta na nekretnini izvršenika označenoj kao k.č. 2962/1, u naravi „Vrtline“, pašnjak površine 1.394 m², za 4. decembar 2006. godine radi procjene vrijednosti te nekretnine. Općinski sud je na predmetno ročište, između ostalih, pozvao apelanta i izvršenika. Poziv koji je izvršeniku poslat na adresu Put za Imotski bb, Posušje (dok je prema stanju spisa, izvršenikova adresa Meljakuša bb, Posušje) je vraćen s naznakom „ne postoji više“.
27. Apelant je dopisom od 30. novembra 2006. godine obavijestio Općinski sud da je nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine (označene kao k.č.2962/1 u naravi „Vrtline“, pašnjak površine 1.394 m², upisane u zk. ul. slovo „K“ k.o. Posušje) s izvršenikom, koji je ovjeren kod Općinskog suda 18. aprila 2005. godine, upisan kao posjednik te nekretnine s dijelom 1/1. Također, u dopisu je istakao da smatra da je zakazivanje ročišta radi procjene vrijednosti predmetne nekretnine, a da nisu provedene izvršne radnje nad izvršenikovom imovinom redoslijedom kojim je predviđeno u rješenju o izvršenju, pokušaj „otezanja“ predmetnog izvršnog postupka.
28. Općinski sud je Zaključkom broj Ip.154/05 od 5. aprila 2007. godine zatražio od apelanta da u roku od 15 dana od dana prijema tog zaključka obavijesti taj sud „o postojanju ovršenika „Kobako“ d,o,o, Posušje, te adresi ovršenika“, zbog toga što je pismeno koje je taj sud uputio izvršeniku vraćeno sudu kao neuručeno uz potvrdu dostavne službe da izvršenik više ne postoji.
29. Predmetni zaključak je dostavljen apelantovom punomoćniku 10. aprila 2007. godine. Prema stanju spisa, apelant nije postupio po zaključku od 5. aprila 2007. godine.
30. Prema stanju spisa, Općinski sud nije nakon toga preduzimao nikakve radnje u postupku. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
31. Apelant navodi da mu je sudskom odlukom odnosno Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj Ip.32/05 od 7. marta 2005. godine priznato pravo da se na temelju vjerodostojnih isprava provede izvršenje na imovini izvršenika radi namirenja njegovih novčanih potraživanja, što nije učinjeno duže od četiri godine (u vrijeme podnošenja apelacije), zbog čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
32. Apelant u dopuni apelacije navodi da predmetni izvršni postupak nije proveden u skladu sa ZIP-om i Zakonom o parničnom postupku. Također, istakao je da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju iznio „neistine i/ili poluistine“ o toku i preduzetim radnjama u toku predmetnog izvršnog postupka, izbjegavajući navesti slijed događaja i dokumenta „kojima je osporio“ provođenje rješenja o izvršenju. U vezi s tim, apelant je naveo da je Općinski sud propustio navesti da predmetno rješenje o izvršenju nije dostavljeno bankama određenim u tom rješenju radi pljenidbe sredstava na računima izvršenika u skladu s odredbama čl. 40. st. 5. i 6. ZIP-a, čime mu je nanesena šteta, niti je dostavljeno u zemljišnoknjižni ured radi zabilježbe izvršenja u zemljišnoj knjizi u skladu s odredbama člana 72. ZIP-a. Dalje, istakao je da je Općinski sud donio rješenje o odgađanju izvršenja od 27. aprila 2005. godine suprotno odredbama čl. 51. do 53. i člana 60. ZIP-a s ciljem odugovlačenja provođenja izvršenja. Zatim je istakao da se, s obzirom na odredbu člana 41. ZIP-a, postavlja pitanje zašto je Općinski sud odredio da se izvrši procjena nekretnine, s obzirom da je apelant podneskom koji je dostavio tom sudu 15. februara 2006. godine tražio provođenje pljenidbe, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnina u skladu s rješenjem o izvršenju. Također, apelant je istakao da je iz izvoda iz sudskog registra od 19. juna 2008. godine vidljivo da izvršenik nije mijenjao adresu niti da se nalazi pod stečajem ili likvidacijom, što pokazuje da Općinski sud nije poštovao odredbe Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena niti odredbe ZIP-a prilikom provođenja izvršenja na novčanim sredstvima i pokretninama.
b) Odgovor na apelaciju
33. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je, nakon što je okončan postupak po izjavljenim pravnim lijekovima protiv predmetnog rješenja o izvršenju, dostavio to rješenje UniCredit banka d.d. Mostar na postupanje. Dalje, naveo je da je ta banka 6. februara 2006. godine obavijestila Općinski sud da je djelimično postupila po rješenju o izvršenju tako što je s računa izvršenika obustavila iznos od 23,58 KM, te blokirala račun izvršenika i rješenje o izvršenju proslijedila HYPO ALPE ADRIA BANK d.d Mostar, kao sljedećoj banci kod koje se vode izvršenikova novčana sredstva, sve u skladu s članom 166. ZIP-a. Zatim, naveo je da je, s obzirom na visinu apelantovog novčanog potraživanja (1.571.856,00 KM) i obustavljeni iznos s izvršenikovog računa (23,58 KM), zaključkom od 15. novembra 2006. godine zakazao ročište na licu mjesta radi procjene izvršenikove nekretnine na kojoj je apelant tražio izvršenje, ali da je apelant podneskom od 30. novembra 2006. godine obavijestio taj sud da je kupio predmetnu nekretninu od izvršenika, zbog čega nije provedena izvršna radnja procjene predmetne nekretnine. I najzad, naveo je da se zaključak tog suda od 15. novembra 2006. godine, upućen izvršeniku, vratio kao neuručen, s napomenom PTT službe da izvršenik više ne postoji, zbog čega je novim zaključkom od 5. aprila 2007. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana izvijesti sud o eventualnoj sudbini izvršenika, ali da apelant nije odgovorio na taj poziv niti je dostavljao prijedloge za druga sredstva izvršenja. Općinski sud je istakao da izneseni navodi potvrđuju činjenicu da je taj sud preduzeo sve radnje s ciljem da provede predmetno rješenje o izvršenju, te je naveo da su apelacioni navodi neosnovani i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
34. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Ograničenja sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 12.
Pravni lijekovi [...] (5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
[...] Član 13.
Izvršnost i pravosnažnost 1) Rješenje protiv kojeg nije izjavljen u roku prigovor postaje izvršno i pravosnažno. (2) Rješenje protiv kojeg je prigovor odbijen, postaje izvršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba i pravosnažno.
(3) Rješenje kojim je prigovor odbijen postaje pravosnažno ako žalba ne bude u roku izjavljena ili ako žalba bude odbijena.
(4) Ukoliko je ovim zakonom određeno da se protiv prvostepenog rješenja može izjaviti žalba umjesto prigovora to rješenje postaje izvršno, a pravosnažno propuštanjem roka za izjavu žalbe ili ako žalba bude odbijena.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 41.
[...] (2) Izvršenje određeno na osnovu vjerodostojne isprave ne može se provesti prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju.
(3) Izvršenje se provodi u granicama određenim u rješenju o izvršenju.
Član 63.
Obustavljanje izvršenja [...] (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavljanju izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavljanju izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
35. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
36. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
37. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
38. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na temelju vjerodostojnih isprava (mjenica), podnesenog 7. marta 2005. godine, u kojem je Općinski sud istog dana donio Rješenje o izvršenju broj Ip.32/05 kojim je dozvolio predloženo izvršenje na imovini izvršenika radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja, nerazumno dugo traje, odnosno da nije okončan u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom da iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan u smislu odredbe člana
64. ZIP-a, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija, u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
40. Apelant smatra da mu je zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Relevantni principi
41. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
42. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
43. Konačno, Evropski sud je istakao da s izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
44. Predmetni izvršni postupak je pokrenut 7. marta 2005. godine kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje. Prema dokazima iz spisa koji su dostavljeni Ustavnom sudu, postupak u tom predmetu još uvijek nije okončan pred Općinskim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojnih isprava (mjenica) traje već šest godina i 10 mjeseci i još nije okončan.
c) Analiza dužine trajanja postupka
45. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja na temelju vjerodostojnih isprava. Shodno relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog novčanog potraživanja izvršenjem na izvršenikovim novčanim sredstvima na transakcijskim računima kod poslovnih banaka, odnosno na pokretnim stvarima i nepokretnostima izvršenika), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku, ali da to u konkretnom slučaju nije bio faktor koji je u većoj mjeri uticao na dužinu trajanja postupka.
46. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je istog dana po prijemu apelantovog prijedloga za izvršenje, odnosno 7. marta 2005. godine, Općinski sud donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje, te da je u kratkim rokovima, odnosno 29. marta 2005. godine, donio odluku o prigovoru koji su 18. marta 2005. godine u ime izvršenika podnijeli suvlasnici izvršenika O.K. i A.K., te je 27. aprila 2005. godine donio odluku o prigovoru koji su protiv rješenja o izvršenju 7. aprila 2005. godine izjavili izvršenikovi suvlasnici O.K. i A.K. kao treća lica u smislu člana 51. ZIP-a. Međutim, Kantonalni sud je rješenjem od 13. jula 2005. godine ukinuo rješenje Općinskog suda od 27. aprila 2005. godine zbog pogrešne primjene ZIP-a i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Dakle, Općinski sud je postupao u ovom periodu aktivno, ali nedjelotvorno, jer je donio odluku pogrešno primjenjujući odredbe ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je, nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak, Općinski sud novu odluku, odnosno zaključak kojim je uputio treće osobe O.K. i A.K. da svoja prava navedena u prigovoru ostvaruju u parnici, donio tek 19. januara 2006. godine, odnosno tek nakon šest mjeseci. Pri tome, u odgovoru na apelaciju se nije izjasnio zašto mu je trebalo toliko vremena da donese novu odluku u ponovnom postupku.
47. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, počevši od 24. januara 2006. godine pa do 5. aprila 2007. godine, preduzimao određene radnje u postupku provođenja Rješenja o izvršenju broj Ip.32/05 od 7. marta 2005. godine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud 24. januara 2006. godine dostavio rješenje o izvršenju na provođenje UniCredit Zagrebačkoj banci d.d. Mostar, koja je u neznatnom dijelu izvršila predmetno rješenje o izvršenju, dok u najvećem dijelu nije mogla izvršiti to rješenje zbog nedostataka sredstava na izvršenikovom računu, kao ni HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, kod koje je izvršenik također imao račun, o čemu su te banke dopisima od 6. i 10. februara 2006. godine obavijestile Općinski sud. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant nakon toga dopisom od 15. februara 2006. godine zatražio da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnina. Međutim, Općinski sud nije postupio po tom dopisu. Sljedeća radnja koju je Općinski sud preduzeo u predmetnom postupku bila je donošenje zaključka od 17. marta 2006. godine, kojim je pozvao apelanta da dostavi dokaze o vlasništvu izvršenika na jednom od nekretnina na kojima je apelant predložio izvršenje, po kojem apelant nije postupio. Nakon toga, Općinski sud nije postupao u predmetnom postupku sve do 15. novembra 2006. godine, kada je zaključkom zakazao ročište radi procjene vrijednosti jedne od nekretnina na kojima je apelant predložio izvršenje, ali koje nije održano jer je apelant obavijestio taj sud da je u međuvremenu kupio predmetnu nepokretnost od izvršenika. I na kraju, Općinski sud je zaključkom od 5. aprila 2007. godine pozvao apelanta da obavijesti taj sud o „postojanju“ i adresi izvršenika, zbog toga što je pismeno koje je taj sud uputio izvršeniku vraćeno sudu kao neuručeno uz potvrdu dostavne službe da izvršenik više ne postoji, ali apelant nije dostavio odgovor na taj zaključak. Ustavni sud zapaža da nakon preduzimanja navedenih radnji, Općinski sud do dana donošenja ove odluke, odnosno u periodu od četiri godine i devet mjeseci, nije više preduzeo niti jednu radnju u predmetnom izvršnom postupku,.
48. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da je taj sud preduzeo sve radnje s ciljem da provede predmetno rješenje o izvršenju, te da apelant nije odgovorio na poziv suda za izjašnjenje o „eventualnoj sudbini“ izvršenika, niti je dostavio prijedloge za druga sredstva izvršenja. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon pokušaja izvršenja na novčanim sredstvima na računima izvršenika kod poslovnih banaka, suprotno redoslijedu iz rješenja o izvršenju i suprotno apelantovom prijedlogu od 15. februara 2006. godine, izvršenje pokušao provesti na izvršenikovim nepokretnostima, te nije dao nikakvo obrazloženje za takvo postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud zaključak od 15. novembra 2006. godine uputio izvršeniku na adresu Put za Imotski bb, Posušje, dok je, prema stanju spisa, izvršenikova adresa Meljakuša bb, Posušje. Iz navedenog Ustavni sud ne vidi razlog zbog kojeg bi apelantovo nedostavljanje odgovora na zaključak od 5. aprila 2007. godine u konkretnom slučaju predstavljalo propust koji bi spriječio Općinski sud da obavlja izvršne radnje predviđene ZIP-om. Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Općinski sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon toga Općinski sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča predmetni postupak u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje.
49. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud odluku o žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 27. aprila 2005. godine donio 13. jula 2005. godine, odnosno u roku od dva mjeseca, dok je odluku o žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 29. marta 2005. godine donio u roku od 10 mjeseci. Međutim, Ustavni sud konstatuje da postupanje tog suda nije u znatnoj mjeri doprinijelo tome da predmetni postupak traje nerazumno dugo. Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je u konkretnom slučaju apelant svojim postupanjem u većoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
50. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na temelju vjerodostojnih isprava, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
51. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje šest godina i 10 mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
Pravo na imovinu
52. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi prava na imovinu isti su kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
53. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Općinski sud, i uz činjenicu da izvršni postupak traje šest godina i 10 mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
54. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović