Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1572/09 (DOO „Jadrina“ iz Gračanice)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1572/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1572/09, rješavajući apelaciju DOO „Jadrina“ Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO „Jadrina“ Gračanica.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem Ip-63/98.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj Ip-63/98.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da DOO „Jadrina“ Gračanica, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.200,00 KM na ime naknade zbog kršenja ustavnih prava.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. DOO „Jadrina“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa zakonski zastupnik Edvin Brkić, podnio je 21. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj Ip-63/98 koji se vodi u Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je 21. aprila 2011. godine dopunio apelaciju tražeći od Ustavnog suda da se izvršni postupak hitno okonča. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 2. septembra 2009. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Spis predmeta je od Općinskog suda zatražen 15. marta 2011. godine. Od učesnika u postupku, JP „Robne kuće“ Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik), 16. novembra 2011. godine također je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. novembra 2009. godine, a spis predmeta 12. aprila 2011. godine. Izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. maja 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Na osnovu narudžbenica br. 102/97 i 123/97, koje je sačinio izvršenik kao dužnik sa apelantom kao povjeriocem prema računima br. 189-00001 i 288-00001, izvršeniku je isporučena roba u vrijednosti od 20.273,00 DEM.
7. Međutim, izvršenik nije ispunio svoju obavezu plaćanja prema spomenutim računima sa danom dospjelog plaćanja, pa je apelant, tražilac izvršenja, 12. januara 1998. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, radi naplate novčanih potraživanja.
8. Rješenjem Općinskog suda broj Ip-63/98 od 27. januara 1998. godine dopušteno je predloženo izvršenje radi namirenja apelanta i to pljenidbom i prijenosom izvršenikovih raspoloživih novčanih sredstava koje ima na svom žiroračunu i deviznom računu koji se vode u Zavodu za platni promet, do visine tražbine.
9. Dnevnom naredbom od 27. januara 1998. godine određeno je da se rješenje o izvršenju, uz nalog za sudsku taksu, dostavi apelantu i izvršeniku.
10. Dnevnom naredbom od 6. marta 1998. godine određena je pravosnažnost rješenja i rješenje o izvršenju dostavljeno Zavodu za platni promet, Filijala Bihać, radi naplate.
11. Zavod za platni promet, Filijala Bihać, primio je 11. marta 1998. godine Rješenje o izvršenju broj Ip-63/98 od 27. januara 1998. godine.
12. Općinski sud je dopisom od 20. decembra 1998. godine obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno i da je dostavljeno Zavodu za platni promet, Filijala Bihać, radi naplate.
13. Apelant je 29. marta 2000. godine i 27. februara 2001. godine tražio da se Općinski sud izjasni o tome zašto se ne provodi izvršenje prema rješenju o izvršenju.
14. Nakon toga, Općinski sud je 29. maja 2001. godine pozvao apelanta da sudu dostavi podatke o tome u kojoj banci dužnik ima otvoren žiroračun i pod kojim brojem, a radi provođenja rješenja o izvršenju.
15. Apelant je 6. jula 2001. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog za izvršenje, kojim je predložio da sud provede izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne imovine, budući da je utvrđeno da dužnik nema otvoren novi račun u banci, koji je trebao otvoriti 1. januara 2001. godine.
16. Apelant je 30. novembra 2001. godine i 26. septembra 2002. godine ponovo tražio da ga Općinski sud obavijesti o tome u kojoj fazi je predmetni izvršni postupak, ponovo navodeći da je provjerom utvrdio da izvršenik nema otvoren žiroračun i da je u tom smislu apelant dostavio dopunski prijedlog za izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne imovine.
17. Nakon toga, s obzirom na to da predloženo izvršenje još nije bilo izvršeno, apelant je 16. marta 2005. godine tražio da mu sud dostavi podatke o tome da li izvršenik još uvijek postoji, te da mu, ako je to pravno lice prodato, dostavi podatak o tome ko je pravni sljednik.
18. Također, 16. marta 2005. godine apelant je tražio da ga sud izvijesti u kojoj fazi je predloženo izvršenje, „kako ne bi bio prinuđen da, radi odugovlačenja postupka, preduzima odgovarajuće mjere u skladu sa zakonom“.
19. Apelant je 16. januara 2009. godine urgirao da se postupak izvršenja nastavi.
20. Nakon toga, apelant je 19. januara 2009. godine dostavio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, kojim je predložio da se predmet izvršenja promijeni i izvršenje provede na nekretninama koje izvršenik posjeduje u vlasništvu, što je navedeno u izvodu iz sudskog registra.
21. Zaključkom suda od 1. aprila 2011. godine apelant je pozvan da dostavi zemljišnoknjižni izvadak (u daljnjem tekstu: ZK izvadak) za nekretninu na kojoj traži izvršenje. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
23. Apelant navodi da je 27. februara 2001. godine zamolio Općinski sud da ga izvijesti zašto Zavod za platni promet, Filijala Bihać, nije proveo izvršenje, na što Općinski sud nikad nije odgovorio. Zatim, kako je navedeno u apelaciji, dopisom od 29. maja 2001. godine Općinski sud je pozvao apelanta da u što kraćem roku sudu dostavi podatke o tome u kojoj banci dužnik ima žiroračun, a to je ujedno i zadnji akt koji je apelant primio od Općinskog suda, zbog čega, kako navodi apelant, nije u mogućnosti izjaviti žalbu. S obzirom na to da je apelant provjerom utvrdio da izvršenik nema otvoren žiroračun ni u jednoj banci, predložio je da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne imovine. Nakon toga, kako je navedeno u apelaciji, apelant je 19. januara 2009. godine dostavio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, kojim je predložio da se predmet izvršenja promijeni i izvršenje provede na nekretninama koje izvršenik posjeduje u vlasništvu, što je navedeno u izvodu iz sudskog registra. Apelant je naveo da je u periodu od 31. novembra 2001. godine do danas podnosio razne akte, uključujući urgenciju i zahtjev za dostavu izvoda iz izvršenikovog sudskog registra, sve s ciljem da se izvršni postupak okonča, ali bez uspjeha.
24. Konačno, s obzirom na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku i činjenicu da izvršni postupak pred sudom nerazumno dugo traje, apelant moli Ustavni sud da se ova pravna stvar što prije riješi, a također traži i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
25. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je iznio hronološki tok postupka u ovom predmetu, na način kako je izložen u činjeničnom dijelu ove odluke.
V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te „Službeni list SRBiH“ br. 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase: Član 10.
U postupku izvršenja i obezbjeđenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
27. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 32/03) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
30. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se Ustavnom sudu obratio zbog toga što izvršni postupak koji je pokrenuo pred Općinskim sudom nije okončan u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da izvršenje nije provedeno „u razumnom roku“, što predstavlja segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelant 9. januara 1998. godine, podnoseći prijedlog za izvršenje, pokrenuo postupak pred Općinskim sudom radi naplate potraživanja. Taj postupak do danas nije okončan, iako je apelant, kako je predočeno u činjeničnom dijelu ove odluke, više puta zahtijevao od Općinskog suda da okonča postupak i provede izvršenje.
38. S obzirom na to da je predmetni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje 9. januara 1998. godine i da do danas nije okončan, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka period od 14 godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
39. Ocjenjujući faktor složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se sa aspekta pravnih pitanja koja pokreće ovaj predmet, koji se praktično svodi na tumačenje relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku, konkretan predmet ne može smatrati naročito složenim.
40. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 29. marta 2000. godine, 27. februara i 30. novembra 2001. godine, 26. septembra 2002. godine, 16. marta 2005. godine, 16. januara 2009. godine) i da je u ostavljenom roku postupio prema nalozima suda, te da je 6. jula 2001. godine Općinskom sudu dostavio dopunski prijedlog za izvršenje, o kojem sud nije nikada donio odluku, kao ni o apelantovom prijedlogu od 19. januara 2009. godine. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.
41. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj normi ubraja u kategoriju hitnih predmeta, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku od izuzetne važnosti za apelanta, budući da je ishod postupka od ključne važnosti za ostvarivanje njegovog prava na naplatu potraživanja.
42. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vrlo kratkom roku postupio prema apelantovom prijedlogu za izvršenje od 12. januara 1998. godine i Rješenjem broj Ip-63/98 od 27. januara 1998. godine dopustio predloženo izvršenje, te je evidentno da je u početnoj fazi postupka radnje iz svoje nadležnosti preduzimao u relativno kratkim rokovima. Međutim, nakon obavijesti apelantu da je rješenje dostavljeno Zavodu za platni promet, evidentno je da sud u periodu od 20. decembra 1998. godine do 29. maja 2001. godine kada je pozvao apelanta da dostavi podatke o tome u kojoj banci izvršenik ima otvoren žiroračun, dakle dvije godine i pet mjeseci, nije preduzimao nikakve procesne radnje. Dalje, iz dokumentacije spisa proizlazi da je Općinski sud od 29. maja 2001. godine pa do 1. aprila 2011. godine, dakle skoro punih 10 godina, bio potpuno neaktivan. Naime, u spisu nema nijednog dokumenta koji bi ukazivao na to da je Općinski sud preduzeo neku radnju s ciljem okončanja izvršnog postupka, premda je apelant u tom periodu dva puta promijenio sredstvo i predmet izvršenja (prvo popisom, procjenom i prodajom izvršenikove pokretne imovine, a zatim prodajom nekretnina).
43. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i utvrđeno članom 5. Zakona o izvršnom postupku FBiH. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti.
44. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. ZIP-a, kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju, u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, u smislu blagovremenog okončanja predmetnog postupka, te se apelant, iako je proteklo više od 14 godina od podnošenja prijedloga za izvršenje, praktično još uvijek nalazi u početnoj fazi izvršnog postupka.
45. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje 14 godina i još nije okončan, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice „razumnog roka“, u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
47. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
48. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 14 godina i da još uvijek nije okončan, te da su predmeti izvršenja hitne prirode (član 5. Zakona o izvršnom postupku FBiH), Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 4.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje 14 godina i još uvijek nije okončan, te kada se neopravdano trajanje predmetnog izvršnog postupka može pripisati ponašanju Općinskog suda.
50. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović