Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/09 (D. K.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1699/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1699/09, rješavajući apelaciju Dušanke Kovačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dušanke Kovačević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000647 10 Rev od 13.

oktobra 2011. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Dušanki Kovačević, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušanka Kovačević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Safeta Alijagić, advokatica iz Bihaća, podnijela je 1. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se tada nalazio pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-07-000176. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 10. septembra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. septembra 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 10. januara 2012. godine.

5. Ustavni sud je 7. oktobra 2011. godine, na osnovu obavještenja Općinskog suda od 27. septembra 2011. godine da je u toku postupak o reviziji, zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) dostavljanje spisa na uvid. Vrhovni sud je spis dostavio na uvid 8. novembra 2011. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica i Saša, Siniša i Gojko Kovačević (u daljnjem tekstu: tužitelji) tužbom od 15. maja 2000. godine pokrenuli su postupak protiv Fatime i Advije Alijagić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja prava vlasništva.

8. Ročište zakazano za 1. septembar 2000. godine odloženo je na neodređeno vrijeme, te je apelantici i tužiteljima naloženo da u roku od 30 dana dostave tačnu adresu na kojoj borave tuženi.

9. Nakon što je drugotuženoj, čija je adresa boravišta bila nepoznata, rješenjem Centra za socijalni rad Bihać određen privremeni staratelj za posebne slučajeve, zakazano je i održano ročište 3. aprila 2001. godine.

10. Ročište zakazano na licu mjesta za 7. maj 2001. godine održano je u prisutnosti stranaka i vještaka geometra, te odloženo na neodređeno vrijeme radi izrade i dostavljanja nalaza vještaka geometra.

11. Ročišta zakazana za 27. juni 2001. godine i 4. septembar 2001. godine nisu održana jer prvotužena nije bila uredno obaviještena, odnosno zbog bolesti nije mogla pristupiti ročištu.

12. Sud je 9. oktobra 2001. godine održao ročište, a ročišta zakazana za 23. novembar 2001. godine i 7. januar 2002. godine nisu održana jer tuženi nisu bili uredno obaviješteni.

13. Ročište zakazano za 29. mart 2002. godine održano je i novo zakazano za 8. maj 2005. godine, ali je odloženo jer tuženi nisu bili uredno obaviješteni o datumu održavanja ročišta.

14. Na ročište zakazano za 20. juni 2002. godine nisu pristupile uredno obaviještene stranke pa je Općinski sud donio Rješenje broj P-353/00 od 20. juna 2002. godine kojim postupak u ovoj pravnoj stvari miruje.

15. Apelantica je 26. juna 2002. godine podneskom zatražila nastavak postupka. Nakon toga, sud je zakazao ročište za 13. septembar 2002. godine, koje nije održano jer drugotužena nije bila uredno obaviještena o zakazanom ročištu.

16. Sud je održao ročišta 28. oktobra 2002. godine, 15. i 26. novembra 2002. godine, 6. i 20. januara 2003. godine, 11. aprila 2003. godine, te 23. aprila 2003. godine kada je glavna rasprava i zaključena.

17. Općinski sud je Presudom broj P-353/00 od 23. aprila 2003. godine utvrdio da su apelantica i tužitelji stekli pravo vlasništva – suvlasništva na nekretninama pobliže navedenim u dispozitivu presude, pa je naloženo tuženima da apelantici i tužiteljima izdaju ispravu podobnu za upis prava vlasništva.

18. Presuda je otpremljena strankama 7. juna 2003. godine, a tuženi su 25. jula 2003. godine izjavili žalbu protiv navedene presude, koja je 13. augusta 2003. godine dostavljena apelantici i tužiteljima na odgovor.

19. Cio spis je 17. septembra 2003. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje o izjavljenoj žalbi. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-824/03 od 13. decembra 2005. godine žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.

20. Pripremno ročište zakazano za 28. mart 2006. godine odloženo je zbog bolesti prvotužene za 27. april 2006. godine. Pripremno ročište je održano 27. aprila 2006. godine i zakazano ročište za glavnu raspravu, koje je održano 7. juna 2006. godine. Nastavak glavne rasprave održan je 6. jula, 31. augusta i 13. septembra 2006. godine kada je glavna rasprava i zaključena.

21. Presudom Općinskog suda broj P-741/05 od 13. oktobra 2006. godine utvrđeno je da su apelantica i tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću na parcelama pobliže navedenim u dispozitivu presude, te su tuženi obavezani da tužiteljima predaju u posjed naznačene nekretnine, prema skici geometra. Utvrđenjem prava vlasništva – suvlasništva na označenim katastarskim česticama, uređeni su vlasnički odnosi između apelantice i tužitelja prema tuženima. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelantice i tužitelja u kojem traže da se tuženi obavežu na izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva.

22. Tuženi su protiv navedene presude Općinskog suda od 13. oktobra 2006. godine izjavili žalbu koja je 22. novembra 2006. godine dostavljena apelantici i tužiteljima na odgovor.

23. Tužitelji i apelantica su dostavili odgovor na žalbu 30. novembra 2006. godine, a cio spis je 4. januara 2007. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje o izjavljenoj žalbi.

24. Apelantica je dopisima od 24. aprila 2007. godine, 24. aprila 2008. godine i 20. aprila 2009. godine u Kantonalnom sudu urgirala uzimanje predmeta u rad.

25. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-GŽ-07-000 176 od 14. septembra 2009. godine odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

26. Tuženi su 15. oktobra 2010. godine izjavili reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-07-000 176 od 14. septembra 2009. godine. Cio spis je 4. februara 2010. godine dostavljen Vrhovnom sudu na rješavanje o izjavljenoj reviziji. Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 P 000647 10 Rev od 13. oktobra 2011. godine odbio reviziju.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelantica se žali da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju događanja u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, te istakla da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo punih devet godina a postupak još uvijek nije okončan jer se predmet nalazi pred Kantonalnim sudom na rješavanju o izjavljenoj žalbi tuženih. Također je istakla da je u više navrata u Kantonalnom sudu urgirala uzimanje predmeta u rad, te je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu nadoknade nematerijalne štete u iznosu od 1.350,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

28. Kantonalni sud je umjesto odgovora na navode apelacije dostavio Presudu tog suda broj 001-0-GŽ-07-000 176 od 14. septembra 2009. godine.

V.Relevantni propisi

29. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

30. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, odrediti pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

VI.Dopustivost

31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu postupak je bio u toku pred Kantonalnim sudom, koji je u toku trajanja apelacionog postupka okončan Presudom broj 001-0-Gž-07-000176 od 14. septembra 2009. godine, a što je utvrđeno nakon što je predmet dostavljen Ustavnom sudu na uvid. Također je utvrđeno da je u međuvremenu i Vrhovni sud odlučivao o izjavljenoj reviziji tuženih protiv drugostepene presude i da je donio Presudu broj 70 0 P 000647 10 Rev od 13. oktobra 2011. godine.

34. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak presudom Vrhovnog suda okončan nakon podnošenja apelacije. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

36. Apelantica je navela da joj je zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

38. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

[…] Relevantni principi

39. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

40. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Period koji se uzima u obzir

41. Apelantica i tužitelji su 15. maja 2000. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu radi utvrđenja prava vlasništva. U vrijeme odlučivanja o apelaciji postupak o izjavljenoj reviziji tuženih protiv drugostepene presude okončan je pred Vrhovnim sudom Presudom broj 70 0 P 000647 10 Rev od 13. oktobra 2011. godine. Međutim, budući da se apelantica žali na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok u postupku pred Općinskim sudom i Kantonalnim sudom koji je presudu donio 14. septembra 2009. godine, period koji će biti predmet analize Ustavnog suda je period od podnošenja tužbe (15. maj 2000. godine) do 14. septembra 2009. godine (kada je Kantonalni sud donio Presudu broj 001-0-GŽ-07-000 176), tj. period od devet godina i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti dužine postupka

42. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem su apelantica i tužitelji tražili utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u vlasništvu tuženih. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj posebno složen, niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa. Stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.

43. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju pri odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

44. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u relevantnom periodu trajao devet godina i četiri mjeseca i da su u tom periodu donesene dvije odluke pred Općinskim sudom i dvije pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud prvo ročište održao nakon godinu dana od podnošenja tužbe, s obzirom na to da je adresa prebivališta drugotužene bila nepoznata, te je trebalo odrediti privremenog staratelja za poseban slučaj. Nakon što je drugotuženoj određen privremeni staratelj, Općinski sud je u relativno kratkim vremenskim razmacima zakazivao ročišta i presudu donio u aprilu 2003. godine, koju je Kantonalni sud ukinuo (dvije godine i četiri mjeseca je trajao postupak o žalbi) zbog učinjenih procesnih propusta koji su utjecali na donošenje zakonite i pravilne odluke, te predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku Općinski sud je u relativno kratkom periodu (deset mjeseci) zakazao pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu i nastavke ročišta za glavnu raspravu, te ročište za glavnu raspravu zaključio i presudu donio u oktobru 2006. godine. Nakon toga, Kantonalni sud je donio odluku o žalbi protiv prvostepene presude u periodu od dvije godine, osam mjeseci i deset dana. Iz navedenog proizlazi da je Općinski sud postupao van granica razumnog roka donoseći prvu odluku u predmetnom postupku u periodu od tri godine, koja je zbog procesnih propusta ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je članom 10. Zakona o parničnom postupku izričito propisano da je sud dužan da provede postupak bez odugovlačenja, a Općinski sud nije ni dostavio odgovor na apelaciju, niti je pokušao opravdati ovako dugo trajanje postupka. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu trebalo dvije godine i četiri mjeseca da donese rješenje kojim je žalbu tuženih uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak, što, također, ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava pred redovnim sudovima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Također, Ustavni sud smatra da se period rješavanja o žalbi, koji je trajao dvije godine i četiri mjeseca, odnosno u ponovnom postupku dvije godine i osam mjeseci, ne može smatrati razumnim jer novi Zakon o parničnom postupku, koji je stupio na pravnu snagu 5. novembra 2003. godine, propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi. Očigledno je da se Kantonalni sud nije kretao u okviru propisanih rokova već je u znatnoj mjeri odstupio od njih.

45. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da su apelantica i njen opunomoćenik aktivno učestvovali u postupku, te svojim pismenim intervencijama i urgencijama dostavljenim Kantonalnom sudu pokušavali da ostvare što hitnije rješavanje predmeta.

46. S obzirom na činjenicu da je postupak povodom apelanticine tužbe radi utvrđenja prava vlasništva trajao devet godina i četiri mjeseca i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može u cijelosti staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji nisu dali bilo kakvo objašnjenje za ovako dugo trajanje postupka, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

47. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da joj se na ime nematerijalne štete isplati iznos od 1.350,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

48. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanticine tužbe trajao devet godina i četiri mjeseca, apelantici se utvrđuje naknada u iznosu od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda koji su, prema mišljenju Ustavnog suda, doprinijeli ukupnoj dužini postupka.

VIII.Zaključak

49. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak, koji se prema mišljenju Ustavnog suda ne može smatrati naročito složenim, trajao devet godina i četiri mjeseca.

50. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/09 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio