Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2007/09 (S. J. i E. F. iz Tuzle)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2007/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2007/09, rješavajući apelaciju S. J. i E. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S. J. i E. F.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli, koji je okončan donošenjem Presude broj 32 0 Mal 063797 05 Mal.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima S. J. i E. F., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati po 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. S. J. i E. F. iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelantica i apelant ili apelanti), koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 26. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) evidentiran pod brojem 32 0 Mal 063797 05 Mal (raniji broj: Mal-5087/05). Apelanti su 13. jula 2011. godine dopunili apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 3. novembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također, 31. oktobra i 15. decembra 2011. godine je zatražen spis na uvid.
3. Općinski sud je 8. decembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud nije dostavio traženi spis.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 17. decembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelanti su 21. decembra 2005. godine podnošenjem tužbe protiv tuženog „Sarajevo-osiguranja“ d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) u Općinskom sudu pokrenuli predmetni postupak. Predmet je evidentiran pod brojem Mal-5087/05. U podnesenoj tužbi apelanti su tražili da sud obaveže tuženog da apelantici na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 853,37 KM, a apelantu na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 1.150,00 KM, te na ime naknade materijalne štete iznos od 18,50 KM, sve sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose i sa početkom trajanja bliže navedenim u tužbenom zahtjevu.
8. Općinski sud je održao pripremno ročište 14. marta 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu 11. maja 2011. godine koju je tom prilikom i zaključio, te je 10. juna 2011. godine donio Presudu broj 32 0 Mal 063797 05 Mal. Donesenom presudom Općinski sud je obavezao tuženog da apelantici na ime naknade materijalne štete na vozilu isplati iznos od 752,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. novembra 2004. godine pa do konačne isplate. Dalje, sud je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete za troškove liječenja isplati iznos od 18,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. decembra 2004. godine, kao dana nastanka štete, pa do konačne isplate, te da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 563,48 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude (tačka I izreke presude). Općinski sud je, također, utvrdio da je tužba apelanata u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje naknade nematerijalne štete povučena (tačka II izreke presude).
9. Iz dopune apelacije koju su apelanti dostavili Ustavnom sudu 13. jula 2011. godine proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda navedenih prava, prema navodima apelanata, ogleda se u tome što Općinski sud nije postupio u skladu sa rokovima utvrđenim u čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelanti ističu da je njihov opunomoćenik u više navrata usmenim putem urgirao da se zakaže ročište. Apelanti traže od Ustavnog suda da im se dodijeli naknada štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u iznosima od po 5.000,00 KM. U dostavljenoj dopuni apelacije od 13. jula 2011. godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud „zakazao pripremno ročište za 14. mart 2011. godine i da je predmet okončan donošenjem Presude broj 32 0 Mal 063797 05 Mal od 10. juna 2011. godine“. Također, apelanti su istakli da su „čekali više od pet godina da sud zakaže pripremno ročište, čime su povrijeđena sva apelantova prava i grubo zanemareni zakonski rokovi za zakazivanje pripremnog ročišta, apelanti ostaju kod zahtjeva za naknadu štete zbog nezakazivanja ročišta, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku, u iznosu od po 750,00 KM“.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je istakao da je opterećen velikim brojem predmeta, uključujući i predmete sporova male vrijednosti, te da, zbog toga, još uvijek nije (8. decembra 2009. godine) zakazao pripremno ročište. Dalje je sud istakao da u Mal predmetima postupaju i sudije i stručni saradnici, ali da oni, zbog činjenice da su zaduženi velikim brojem predmeta, nisu u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim zakonom. Imajući u vidu navedeno, predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 75. stav 4.
Pripremno ročište održat će se u pravilu nakasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
VI. Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da su apelanti apelaciju podnijeli zbog nemogućnosti da dobiju konačnu odluku u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
17. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom […]
a) Relevantni principi
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut podnošenjem tužbe Općinskom sudu 21. decembra 2005. godine i da je (prema navodima apelanata) okončan donošenjem Presude broj 32 0 Mal 063797 05 Mal od 10. juna 2011. godine. Dakle, relevantan period koji će biti predmet ocjene Ustavnog suda jeste pet godina i šest mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju radi se građanskom sporu kojeg su apelanti pokrenuli radi naknade materijalne i nematerijalne štete. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri. Također, Ustavni sud ističe da, shodno relevantnim zakonskim odredbama, Općinski sud ima obavezu da predmetni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
24. Dalje, s obzirom na to da Osnovni sud, na zahtjev Ustavnog suda, nije dostavio svoj spis, Ustavni sud je, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, analizu razumnosti dužine postupka zasnovao isključivo na apelantovim navodima, te odgovoru Općinskog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
25. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe (21. decembra 2005. godine) do podnošenja apelacije Ustavnom sudu (26. juna 2009. godine) bio potpuno neaktivan, te da je ta neaktivnost trajala sve do 14. marta 2011. godine, dakle, punih pet godina i otprilike tri mjeseca, kada je održano pripremno ročište. Ustavni sud podsjeća da je, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP koje reguliraju postupak pred prvostepenim sudom, Općinski sud radnje iz svoje nadležnosti trebalo da preduzima u rokovima propisanim zakonom, što je očigledno propustio učiniti. Stoga se taj period u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu. S druge strane, nesporno je da je sud, nakon zakazivanja pripremnog ročišta, ostale procesne radnje preduzeo u rokovima propisanim zakonom.
26. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće kadrovske prirode i na preopterećenost suda velikim brojem predmeta, posebno sporovima male vrijednosti u koji se ubraja i apelantov predmet za koje su, osim sudija, zaduženi i stručni saradnici, zbog čega nije u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim odredbama ZPP. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je nužno ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju preopterećenost suda predmetima ne može biti razlog za nedonošenje odluke u razumnom roku (posebno nedonošenje odluke u periodu od više od pet godina), te bez obzira na to da li se radi o postupku koji je zakonom propisan kao hitan.
27. Dalje, iz dokumentacije predočene Ustavnom sudu, te iz odgovora Općinskog suda nije moguće utvrditi eventualnu odgovornost apelanata za dužinu trajanja postupka u konkretnom slučaju.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina konkretnog postupka, koji je trajao ukupno pet godina i šest mjeseci, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
30. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupno po 750,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda, koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, svojom neaktivnosti u cijelosti doprinio ovolikoj dužini postupka.
Pravo na imovinu
31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na povredu prava na imovinu, jer su navodi iz apelacije o navodnoj povredi prava na imovinu identični navodima u pogledu povrede prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je Općinski sud u Tuzli prvostepenu presudu donio nakon pet godina i šest mjeseci, a dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović