Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2079/09 (N. K.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni odnos
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-2079/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2079/09, rješavajući apelaciju Naze Karišik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Naze Karišik.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred redovnim sudovima koji još uvijek nije okončan.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj 09 0 P 011993 11 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Nazi Karišik, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Naza Karišik (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Memo Karišik, podnijela je 2. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije nalazio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-002224. U dopuni apelacije od 17. januara 2011. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da je nakon podnošenja apelacije primila Presudu Vrhovnog suda broj 070- 0-Rev-09-002224 od 18. novembra 2010. godine, ali da postupak još uvijek nije okončan, jer je Vrhovni sud reviziju djelomično uvažio, drugostepenu presudu djelomično ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na ponovni postupak.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 16. oktobra 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 5. novembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 19. novembra 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantici 9. februara 2011. godine.
5. Na traženje Ustavnog suda od 27. decembra 2011. godine Kantonalni sud je dostavio cio spis na uvid 10. januara 2012. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelantica je 29. oktobra 1998. godine Vrhovnom sudu podnijela tužbu radi poništenja Rješenja Federalnog ministarstva odbrane Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 07-8-50/98 od 9. septembra 1998. godine.
8. Apelantica je podneskom od 14. decembra 1999. godine urgirala da se predmet uzme u rad.
9. Vrhovni sud je 27. januara 2000. godine cio spis dostavio Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) na nadležno postupanje.
10. Ročišta zakazana za 29. mart 2000. godine i 17. maj 2000. godine nisu održana, jer tuženi nije bio uredno obaviješten, a ročište zakazano za 10. juli 2000. godine odgođeno je na molbu zastupnika tuženog.
11. Ročište zakazano za 30. august 2000. godine odgođeno je, jer uredno obaviješteni zastupnik tuženog nije pristupio, a ročište zakazano za 10. oktobar 2000. godine odgođeno je na prijedlog apelanticinog opunomoćenika radi izjašnjenja na podnesak tuženog koji mu je uručen neposredno pred početak ročišta.
12. Ročište zakazano za 21. novembar 2000. godine nije održano, jer uredno obaviješteni zastupnik tuženog nije pristupio.
13. Ročište zakazano za 17. januar 2001. godine održano je i odgođeno za 26. februar 2001. godine. Ročište zakazano za 26. februar 2001. godine odgođeno je zbog nedolaska uredno obaviještenog zastupnika tuženog.
14. Ročišta zakazana za 18. april i 5. juni 2001. godine odgođena su na zahtjev apelanticinog opunomoćenika, jer je u istom terminu imao zakazano ročište u drugom predmetu, odnosno tražio je rok za preciziranje tužbenog zahtjeva.
15. Podneskom od 10. jula 2001. godine apelantičin opunomoćenik je precizirao tužbeni zahtjev a ročište zakazano za 4. august 2001. godine odgođeno je na zahtjev zastupnika tuženog radi izjašnjenja na precizirani tužbeni zahtjev.
16. Apelantičin opunomoćenik je 20. septembra 2001. godine obavijestio sud da otkazuje punomoć za zastupanje apelantice, pa je ročište zakazano za 17. oktobar 2001. godine odgođeno i novo zakazano za 5. decembar 2001. godine na koje je apelantica lično pozvana.
17. Ročište zakazano za 5. decembar 2001. godine održano je, a ročište zakazano za 24. januar 2002. godine odgođeno je na neodređeno vrijeme uz napomenu da će sud o apelanticinom prijedlogu da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine odluku donijeti van ročišta.
18. Općinski sud je Rješenjem broj PR-25/00 od 11. februara 2002. godine postupak prekinuo i cio spis 25. marta 2002. godine dostavio Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) na nadležno postupanje.
19. Kantonalna komisija je cio spis 1. februara 2006. godine vratila Općinskom sudu radi nastavka postupka. U prilogu spisa Kantonalna komisija je dostavila Rješenje te komisije broj 13- 04-34-Ž-456/00 od 20. januara 2004. godine i Rješenje Federalne komisije broj 03-34-210/04 od 10. augusta 2005. godine.
20. Apelantica je podneskom od 12. juna 2006. godine tražila da se nastavi prekinuti postupak.
21. Općinski sud je zakazao i održao pripremno ročište 10. aprila 2007. godine, a ročište za glavnu raspravu održao i zaključio 8. maja 2007. godine.
22. Općinski sud je Presudom broj 065-0-P-07-002507 od 8. juna 2007. godine odbio apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se poništi Rješenje tuženog broj 07-8-50/98 od 9. septembra 1998. godine. Također, navedenom presudom je odbijen apelanticin zahtjev da se utvrdi da je imala kod tuženog do 30. aprila 1992. godine status radnika «na čekanju», da je dužan da joj isplati iznose bliže navedene u dispozitivu presude sve do prijema u radni odnos i da se tuženi obaveže da je primi u radni odnos kao građansko lice u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine i rasporedi na rad prema njenim radnim i stručnim sposobnostima.
23. Apelantica je 26. juna 2007. godine izjavila žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 065- 0-P-07-002507 od 8. juna 2007. godine, koja je 4. jula 2007. godine dostavljena tuženom na odgovor.
24. Cio spis je 7. augusta 2007. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po izjavljenoj žalbi.
25. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-07-001857 od 10. aprila 2008. godine žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
26. Apelantica je 15. juna 2009. godine izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-001857 od 10. aprila 2008. godine, a 17. juna 2009. godine dopunu revizije.
27. Na zahtjev Općinskog suda apelantica je 19. septembra 2009. godine dostavila još jedan primjerak revizije i dopune revizije koje su dostavljene tuženom na odgovor 23. septembra 2009. godine.
28. Cio spis je dostavljen Vrhovnom sudu 23. novembra 2009. godine na postupanje po izjavljenoj reviziji i dopuni revizije.
29. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-09-002224 od 18. novembra 2010. godine reviziju djelomično usvojio, drugostepenu presudu ukinuo u dijelu kojim je prvostepena presuda potvrđena u pogledu zahtjeva za utvrđenje ništavosti Rješenja tužene broj 07-08-50/98 od 9. septembra 1998. godine, za utvrđenje statusa apelantice kao zaposlenika „na čekanju“ posla od 30. aprila 1992. godine do 5. maja 2000. godine i za isplatu plaća i uplatu doprinosa za taj period, pa je u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje. U ostalom dijelu revizija je odbijena.
30. Vrhovni sud je cio spis dostavio na nadležno postupanje Kantonalnom sudu 23. marta 2011. godine.
31. Prema informacijama Kantonalnog suda, u tom sudu predmet se vodi pod brojem 09 0 P 011993 11 Gž a odluka u navedenom predmetu još nije donesena.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
32. Apelantica je navela da postupak po njenoj tužbi traje nerazumno dugo i da je neizvjesno kada će se okončati, jer se predmet u momentu podnošenja apelacije nalazi pred Vrhovnim sudom na rješavanju o izjavljenoj reviziji, pa je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da je postupak jednostavan i da je nedopustivo da traje dugi vremenski period, bez izgleda da se uskoro završi s obzirom na to da se nalazi na odlučivanju o izjavljenoj reviziji. U dopuni apelacije apelantica je istakla da je u međuvremenu od podnošenja apelacije Vrhovni sud donio odluku o izjavljenoj reviziji, ali da odluka nije konačna s obzirom na to da je revizija djelomično usvojena i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Apelantica je predložila da Ustavni sud obaveže redovni sud da bez daljnjeg odgađanja okonča ovaj predmet i da joj se isplati odgovarajući iznos na ime naknade nematerijalne štete zbog dugotrajnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
33. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da mu je cio spis dostavljen na postupanje po izjavljenoj žalbi 7. augusta 2007. godine, a da je odluka donesena 10. aprila 2008. godine, pa s obzirom na obimnost predmeta, smatra da je odluka donesena u razumnom roku.
34. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je hronološki naveo tok postupka pred tim sudom.
V. Relevantni propisi
35. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
36. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročiti pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Član 454.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona.
VI. Dopustivost
37. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
38. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
39. U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantica se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što postupak po njenoj tužbi iz radnog odnosa u momentu podnošenja apelacije još uvijek nije okončan i nalazi se u fazi odlučivanja pred Vrhovnim sudom povodom izjavljene revizije. U međuvremenu, Vrhovni sud je reviziju djelomično usvojio, drugostepenu presudu djelomično ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje Kantonalnom sudu. Imajući u vidu da se apelantica žali na nemogućnost da dobije konačnu odluku u dugom vremenskom periodu, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
40. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, navodeći da je krajnje neizvjesno kada će se predmetni postupak okončati.
Pravo na pravičan postupak
41. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Relevantni principi
42. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
43. Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18). Period koji se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticine tužbe kojom je tražila da se poništi rješenje tuženog, da se utvrdi da je imala kod tuženog status «radnika na čekanju», da je tuženi dužan da joj isplati plaće za vrijeme čekanja i da je rasporedi na rad prema njenim stručnim i radnim sposobnostima započeo 29. oktobra 1998. godine, te da je, prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, taj postupak u toku pred Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelanticine tužbe traje više od 13 godina i još nije završen, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza razumnosti trajanja postupka
45. U konkretnom slučaju se radi o postupku u kojem je apelantica tražila da se poništi rješenje tuženog, da se utvrdi da je imala radnopravni status kod tuženog od 30. aprila 1992. godine do 5. maja 2000. godine u statusu «radnika na čekanju», te, saglasno utvrđenom statusu, da je tuženi dužan da joj osigura prava iz radnog odnosa (povezivanje staža, isplata plaće za vrijeme čekanja i da je rasporedi na radne zadatke koji odgovaraju njenim stručnim sposobnostima). Dakle, radi se o postupku koji je izuzetno važan za apelanticu i zbog čega treba što hitnije da se riješi. Dalje, Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa posebno složen, te, stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
46. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbu podnijela Vrhovnom sudu, koji nije nadležan za postupanje u predmetnom parničnom postupku, ali da je Vrhovni sud tek nakon godinu i tri mjeseca (nakon apelanticine pismene urgencije) predmet dostavio Općinskom sudu na nadležno postupanje. Ustavni sud je, dalje, utvrdio da je Općinski sud u periodu od 27. januara 2000. godine, kada mu je predmet dostavljen na nadležni postupak, do 11. februara 2002. godine, kada je postupak prekinut, u relativno kratkim vremenskim razmacima zakazao 14 ročišta od kojih su samo dva ročišta održana, a 12 ročišta je odgođeno zbog nedostatka procesnih pretpostavki da se ročište održi (zastupnik tuženog nije uredno obaviješten o zakazanom ročištu, odgoda ročišta zbog otkaza punomoći za zastupanje apelantice, odgoda ročišta zbog izjašnjenja na podnesak). Nakon što je postupak na apelanticin zahtjev prekinut 11. februara 2002. godine, predmet je dostavljen Kantonalnoj komisiji kojoj su trebale skoro dvije godine da donese prvostepeno rješenje (20. januar 2004. godine), a Federalnoj komisiji godina i sedam mjeseci da odluči o apelanticinoj žalbi. Dakle, predmet se nalazio pred Kantonalnom i Federalnom komisijom četiri godine s obzirom na to da je predmet vraćen Općinskom sudu radi nastavka postupka tek 1. februara 2006. godine. Nakon što je apelantica podnijela zahtjev za nastavak prekinutog postupka 12. juna 2006. godine, Općinskom sudu je trebalo deset mjeseci da zakaže i održi pripremno ročište (10. april 2007. godine) nakon čega je u kratkom vremenskom intervalu zakazao i zaključio glavnu raspravu (8. maj 2007. godine) i donio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je o žalbi protiv prvostepene presude odluku donio u periodu od osam mjeseci, a Vrhovni sud odluku o reviziji u periodu od jedne godine.
47. Ustavni sud primjećuje da su postupci pred organima uprave i redovnim sudovima pojedinačno trajali relativno kratko, te da je ukupna dužina trajanja postupaka doprinijela ukupnom trajanju predmetnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća i na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim instancama posmatranim pojedinačno može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
48. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu traje više od 13 godina i još uvijek nije završen, jer se predmet od 23. marta 2011. godine ponovo nalazi pred Kantonalnim sudom na rješavanju povodom apelanticine žalbe izjavljene protiv presude Općinskog suda. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu dali niti jedan razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka u radnom sporu koji se, prema izričitoj zakonskoj normi, ubraja u kategoriju hitnih predmeta. Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog postupka u razumnom roku izuzetno važno za apelanticu, budući da je ishod postupka od ključne važnosti za reguliranje njenog radnopravnog statusa. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka, jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka, čak je i prekid koji je tražila bio zakonska pretpostavka za ostvarivanje njenih prava kao zaposlenika na „čekanju posla“.
49. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da nema razumnog i objektivnog opravdanja da postupak po apelanticinoj tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa traje više od 13 godina, te da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim organima uprave i redovnim sudovima. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
50. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
51. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi, ukoliko se radi o hitnom predmetu, za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. S obzirom na značaj koji ovaj predmet ima za apelanticu, te ocjenjujući da se predmetni postupak, prema odredbama Zakona o parničnom postupku, smatra hitnim, Ustavni sud smatra da apelantici na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, treba isplatiti iznos od 3.900,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak povodom apelanticine tužbe nije okončan ni nakon 13 godina a kada se takvo neopravdano trajanje ukupnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju organa uprave i redovnih sudova koji nisu dali bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, te kada se radi o sporu iz radnog odnosa koji je po zakonu hitne prirode.
53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović