Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2584/09 (R. Š.)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2584/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2584/09, rješavajući apelaciju Ružice Šimić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, pdopredsjednica Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 23. veljače 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ružice Šimić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 036781 05 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po žurnom postupku donese odluku, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Ružici Šimić iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ružica Šimić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ivo Galušić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 12. kolovoza 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u razumnom roku u izvršnom postupku broj I-2152/05“ (CMS broj predmeta 32 0 I 036781 05 I). Apelantica je dopunila apelaciju 7. veljače 2012. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. siječnja 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 11. ožujka 2011. godine da dostavi informaciju o trenutačnoj fazi predmetnog postupka, a 25. listopada 2011. godine fotokopiju sudskog spisa broj 32 0 I 036781 05 I.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. veljače 2010. godine, traženu informaciju 22. ožujka 2011. godine i 23. siječnja 2012. godine fotokopiju spisa broj 32 0 I 036781 05 I.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 30. siječnja 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda broj P-3001/03 od 7. listopada 2004. godine Jasmin Mujanović (u daljnjem tekstu: tuženi-izvršenik) je obvezan apelantici [tražitelj izvršenja] isplatiti ukupan iznos od 62.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 24. prosinca 2003. godine pa do dana isplate, te nadoknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 5.605,40 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Apelantica je 4. srpnja 2005. godine protiv izvršenika podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja Presude Općinskog suda (koja je postala pravomoćna) s ciljem naplate novčanog potraživanja u iznosu od 62.000,00 KM sa zakonskom kamatom počevši od 24. prosinca 2003. godine pa do isplate.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I-2152/05 od 26. rujna 2005. godine odredio predloženo izvršenje popisom, ovrhom, procjenom i prodajom imovine izvršenika (pokretne i nepokretne) sve do potpunog apelantičinog namirenja.
9. Zaključkom Općinskog suda broj I-2152/05 od 11. veljače 2010. godine određeno je da se provede prinudno izvršenje 19. ožujka 2010. godine u 11 sati na licu mjesta u Tuzli, Ulica Pere Ćuskića do broja 129, na način što će se izvršiti popis, procjena i ovrha pokretne imovine izvršenika. Izvršeniku je ostavljena mogućnost da do navedenog dana izvrši isplatu spornog duga kako bi izbjegao izvršenje i daljnje nepotrebne troškove, te da će, u suprotnom, sud postupiti po zaključku. Potom, izvršenik je upozoren da, ako dragovoljno ne postupi po zaključku, izvršenje će se provesti u njegovom odsustvu u nazočnosti jednog punoljetnog svjedoka i sudske policije, i to o trošku izvršenika. Sud je, također, naveo da će se prinudno izvršenje provesti u nazočnosti sudskog izvršitelja, stranaka, te pripadnika sudske policije. Osim toga, navedeno je da zaključak važi umjesto poziva.
10. Postupajući po Zaključku broj I-2152/05 od 11. veljače 2010. godine, kojim je određena provedba prinudnog izvršenja, Općinski sud je 19. ožujka 2010. godine sačinio zapisnik na licu mjesta, te konstatirao da izvršenik nema imovinu koja bi mogla biti predmetom izvršenja.
11. Općinski sud je 19. ožujka 2010. godine, u smislu članka 125. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), obavijestio apelantičinog opunomoćenika da prilikom popisa od 19. ožujka 2010. godine na navedenoj adresi nisu nađene pokretne stvari izvršenika koje bi mogle biti predmetom izvršenja. U obavijesti sud je, također, naveo da će obustaviti izvršenje ukoliko apelantica ne predloži da se popis ponovno provede, odnosno ukoliko se ni prilikom ponovnog popisa ne nađu stvari koje mogu biti predmetom izvršenja.
12. Podneskom od 8. lipnja 2010. godine apelantica je predložila novi predmet i sredstvo izvršenja-ovrha novčanih primanja koja izvršenik ostvaruje kod MIO Kantonalne administrativne službe Tuzla.
13. Prema informaciji Općinskog suda od 30. siječnja 2012. godine, izvršni postupak još nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelantica se žali na neizvršenje Presude Općinskog suda broj P-3001/03 od 7. listopada 2004. godine u razumnom roku u izvršnom postupku broj 32 0 I 036781 05 I. Smatra da joj je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Ističe da su sudovi učinili neizvjesnim provedbu pravomoćnog rješenja o izvršenju, a time i realiziranje apelantičinog potraživanja koje je predmetom pravomoćnog rješenja o izvršenju. Također, navodi da od podnošenja prijedloga za izvršenje Općinskom sudu (4. srpnja 2005. godine) do podnošenja apelacije nikada nije obaviještena da je sud bilo što uradio u ovom predmetu, te da su «protekli svi razumni rokovi,... te da su se mnogi podnositelji prijedloga za izvršenje u istoj godini i naplatili u cijelosti svoje potraživanje». Apelantica je u dopuni apelacije zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog kršenja prava na pravično suđenje, te troškovi sastava i podnošenja apelacije i zastupanja odvjetnika po Odvjetničkoj tarifi.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je iznio kronologiju predmetnog postupka. Dalje je istaknuto da se u predmetnom slučaju od dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa „do otpreme istog“ ni apelantica, niti njezin opunomoćenik nisu obratili sudu urgencijom za postupanje u predmetu. Kao razlog za nepostupanje suda navedeno je da je Općinski sud opterećen velikim brojem predmeta na svim referatima, pa i na referatu izvršenja. Potom je navedeno da je preopterećenost predmetima proistekla iz činjenice da je pri reformi pravosuđa 2004. godine Općinski sud u Lukavcu ukinut i spojen sa Općinskim sudom u Tuzli, te da je u novoutemeljenom sudu sistematizacijom predviđeno da po sudskim predmetima počevši od 1. ožujka 2004. godine postupa samo 28 sudaca. Također je istaknuto da je navedeni broj sudaca uvećan za četvoro dodatnih sudaca, koji su na dužnost stupili 1. kolovoza 2005. godine, navodeći da ni neznatno povećani broj sudaca nije mogao doprinijeti da postojeći broj sudaca u razumnom roku riješi stare i zaostale predmete, kao i da rješava nove koji su u sud primani kao redovan godišnji priliv predmeta. U svrhu rješavanja starih i zaostalih predmeta, u Općinskom sudu se od 14. listopada 2008. godine primjenjuje plan rješavanja starih i zaostalih predmeta kojeg se suci i stručni suradnici u svom radu pridržavaju.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03,52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 23.
Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;
[…] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se izvršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud ukazuje na članak 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Iz stanja spisa, dakle, proizlazi da se apelantica žali na nemogućnost izvršenja Rješenja Općinskog suda o izvršenju broj I-2152/05 od 26. rujna 2005. godine, budući da je izvršni postupak, u trenutku podnošenja apelacije, trajao više od tri godine i devet mjeseci i da u vrijeme donošenja odluke o apelaciji postupak još uvijek traje. Obzirom na to da predmetna apelacija, prema mišljenju Ustavnog suda, ukazuje na ozbiljna kršenja prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije, apelacija je dopustiva u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda.
20. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u svezi sa izvršenjem pravomoćne sudske odluke u razumnom roku.
Pravo na pravično suđenje
23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivični postupak.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantičinom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P- 3001/03 od 7. listopada 2004. godine, pa, sukladno svojoj ranijoj praksi, zaključuje da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u apelantičinom slučaju.
Donošenje odluke u razumnom roku
25. Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
a) Razdoblje koje se uzima u obzir
26. U konkretnom slučaju nije sporno da apelantica posjeduje pravomoćnu odluku Općinskog suda za koju apelantica smatra da je podobna za izvršenje. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje 4. srpnja 2005. godine i da predmetni postupak još uvijek nije okončan. Prema tomu, predmetni izvršni postupak traje već punih šest godina i još uvijek nije okončan, pa je to razdoblje koje će biti predmetom ocjene Ustavnog suda.
b) Analiza duljine trajanja postupka
27. Ocjenjujući činitelj složenosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da se sa aspekta pravnih pitanja koja pokreće ovaj predmet, koji se praktično svodi na tumačenje relevantnih odredaba ZIP-a, konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.
28. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini predmetnog postupka.
29. S druge strane, budući da se predmetni izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj normi, ubraja u kategoriju žurnih predmeta, Ustavni sud smatra da je okončanje predmetnog izvršnog postupka u razumnom roku od iznimne važnosti za apelanticu, budući da je ishod postupka od ključne važnosti za ostvarivanje njezinog prava na povrat iznosa primljenog po osnovi ništavog ugovora o kupoprodaji.
30. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela prijedlog za izvršenje na temelju pravomoćne sudske odluke, te da je Općinski sud u veoma kratkom roku donio rješenje o izvršenju i dostavio ga izvršeniku. Međutim, Općinskom sudu je trebalo više od četiri godine da donese zaključak o provedbi prinudnog izvršenja. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud, nakon što je 19. ožujka 2010. godine utvrdio da izvršenik nema imovinu koja bi mogla biti predmetom izvršenja, te obavijestio apelanticu da nije moguće provesti dozvoljeno izvršenje, te nakon što je apelantica 8. lipnja 2010. godine predložila novi predmet izvršenja, nije poduzeo bilo koju radnju u svrhu efektivne provedbe, odnosno okončanja konkretnog izvršnog postupka.
31. U svezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da obveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je, prema relevantnim odredbama ZIP-a, određeno na osnovi pravomoćne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju već se ova obveza suda sastoji i u poduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, sukladno članku 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, na temelju svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravomoćnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
32. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je duljina predmetnog izvršnog postupka a priori nerazumna i da bi se ona mogla opravdati samo u iznimnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te iznimne okolnosti. Štoviše, ni plan rješavanja starih predmeta, koji se u Općinskom sudu primjenjuje od 2008. godine, u konkretnom slučaju ne može, prema ocjeni Ustavnog suda, opravdati ovako dugo trajanje izvršnog postupka koji je prema zakonu žurne prirode. Stoga, ocjenjujući postupanje redovitog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini postupka čak ni zbog činjenice da apelantica izvjesno vrijeme nije urgirala rješavanje svog predmeta, budući da je sud mogao i morao postupati i bez apelantičine urgencije koja je za apelanticu samo mogućnost, a ne i obveza, Ustavni sud smatra da se duljina predmetnog izvršnog postupka može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da predmetni izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je to trajanje prešlo granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da je, zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantičino pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno na apelantičin zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
35. Prigodom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi, ukoliko se radi o žurnom predmetu, za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 300,00 KM. Obzirom na značaj koji ovaj predmet ima za apelanticu, te ocjenjujući da se predmetni postupak, prema odredbama ZIP-a, smatra žurnim, Ustavni sud smatra da apelantici na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
36. Zahtjev za troškove apelacijskog postupka
37. U pogledu apelantičinog zahtjeva da joj Ustavni sud dosudi troškove nastale uslijed sastavljanja i podnošenja apelacije, te zastupanja odvjetnika, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snosi isključivo apelantica.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak, koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra žurnim, traje više od šest godina i još uvijek nije okončan, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.
39. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović