Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2788/09 (I. G. i A. Š.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2788/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2788/09, rješavajući apelaciju Ibrahima Galića i Alena Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ibrahima Galića i Alena Šarića.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mal 063276 06 Mal.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 32 0 Mal 063276 06 Mal u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Ibrahimu Galiću i Alenu Šariću, u roku od 90 dana od dana dostavaljanja ove odluke, isplati iznos od po 450,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ibrahim Galić i Alen Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica i Tuzle, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 2. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Mal-004 252 (CMS broj predmeta 32 0 Mal 063276 06 Mal ).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 16. februara 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju, 14. marta 2011. godine da dostavi informaciju o trenutnoj fazi u kojoj se nalazi predmetni postupak. Od Općinskog suda 4. novembra 2011. godine zatraženo je da dostavi na uvid spis broj 32 0 Mal 063276 06 Mal.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 24. februara 2010. godine, 22. marta 2011. godine traženu informaciju, te 22. novembra 2011. godine fotokopiju sudskog spisa broj 32 0 Mal 063276 06 Mal.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 2. marta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 5. septembra 2006. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv «Lido osiguranja» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete. Predmet je evidentiran pod brojem 032-0-Mal-004 252 (CMS broj 32 0 Mal 063276 06 Mal).

7. Općinski sud je dopisom od 10. aprila 2008. godine tužbu apelanata dostavio tuženom na odgovor. Tuženi je 14. maja 2008. godine sudu dostavio odgovor na tužbu. Dalje, Općinski sud je, postupajući po tužbi apelanata, zakazao šest ročišta s tim da je do momenta dostavljanja spisa Ustavnom sudu održao tri ročišta, i to 30. maja, 21. marta i 5. septembra 2011. godine, a tri ročišta je odgodio. Na održanim ročištima sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu, izvodio dokaze saslušanjem svjedoka, vještačenjem stalnog vještaka medicinske struke, dr. A.K. i vještaka saobraćajne struke N.L., izvršio uvid u materijalno-tehničku dokumentaciji sačinjenu na okolnosti nastanka saobraćajne nezgode. Sud je odgodio ročišta zakazana za 14. novembar, 5. decembar i 20. decembar 2011. godine, i to zbog opravdane odsutnosti opunomoćenika apelanata, izrade nalaza vještaka i upotpunjavanja dokaza. Prema stanju spisa, Općinski sud je u nastavku postupka zakazao ročište za 19. januar 2012. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelanti ističu da je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred Općinskim sudom, koji nije okončan ni nakon tri godine od podnošenja tužbe, prekršeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti ističu da Općinski sud nije postupio u skladu sa rokovima utvrđenim odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da bi oni, zbog propuštanja roka iz ZPP, trpjeli štetne posljedice. Apelanti navode da pune tri godine čekaju da se zakaže ročište i traže naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. Općinski sud u odgovoru na apelaciju istakao je da pripremno ročište nije zakazano u skladu sa rokovima propisanim zakonom zbog toga što je sud opterećen velikim brojem predmeta, kao i zbog predmeta u sporovima male vrijednosti u koje se ubraja i apelantov predmet (sa 31. decembrom 2009. godine evidentirano je 18.416 predmeta). Sud je, dalje, naveo da u sporovima male vrijednosti postupaju u najvećem broju predmeta stručni saradnici koji su zaduženi velikim brojem predmeta zbog čega nisu u mogućnosti postupati u skladu sa rokovima propisanim ZPP. Također je naveo da je, radi poboljšanja stepena ažurnosti i bržeg rješavanja velikog broja starih i zaostalih predmeta, 14. oktobra 2008. godine donio plan rješavanja starih i zaostalih predmeta za period oktobar - decembar 2008. godine, te da je od 31. marta 2009. godine na snazi plan rješavanja starih i zaostalih predmeta kojeg se pridržavaju i stručni saradnici koji postupaju u sporovima male vrijednosti. Sud je naveo da je, postupajući u predmetnom slučaju, uzeo predmet u rad, te da će u skladu sa raspoloživim mogućnostim i objektivnim činjenicama nastaviti rad na okončanju predmetnog postupka.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 11.

Prvostepeni postupak će se, u pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

[..] (4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete po njihovoj tužbi nerazumno dugo traje, odnosno da Općinski sud, odlučujući o njihovoj tužbi, nije donio odluku ni nakon tri godine. Ustavni sud primjećuje da postupak po tužbi apelanata u vrijeme donošenja ove odluke još uvijek nije okončan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da, shodno ovom članu, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a) Relevantni principi

16. Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

17. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

a.b) Period koji se uzima u obzir

18. Predmetni postupak je pokrenut podnošenjem tužbe Općinskom sudu 5. septembra 2006. godine i u vrijeme donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelanata (do donošenja ove odluke) traje punih pet godina.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

19. U konkretnom slučaju radi se o postupku utvrđivanja naknade materijalne i nematerijalne štete u kojem je sud bio obavezan da utvrdi visinu naknade materijalne i nematerijalne štete koju su apelanti pretrpjeli kao posljedicu nastanka saobraćajne nezgode. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.

20. Općinski sud je, nakon podnošenja tužbe (5. septembra 2006. godine), prvu procesnu radnju preduzeo 10. aprila 2008. godine dostavljajući tužbu na odgovor tuženom iako je, prema relevantnim odredbama člana 69. ZPP, bio dužan da u roku od 30 dana ispravnu i potpunu tužbu dostavi na odgovor tuženom. Dakle, potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti povodom predmetne tužbe u periodu od podnošenja tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor ne može opravdati neaktivnost suda za period od devetnaest mjeseci. S obzirom na to da ZPP propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o tužbi, očigledno je da se Općinski sud u slučaju apelanata nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupio od njih. Ustavni sud, također, primjećuje da je prvostepeni sud, nakon što mu je dostavljen odgovor na tužbu (14. maj 2008. godine), prvo ročište zakazao 14. aprila 2011. godine. Ustavni sud zaključuje da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale neaktivnost Općinskog suda, koji u periodu dužem od dvije godine nije zakazao ročište iako je bio obavezan da, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu.

21. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da će, u skladu sa planom rješavanja starih i zaostalih predmeta od 31. marta 2009. godine, postupak koji je započeo 10. aprila 2008. godine u predmetnoj pravnoj stvari nastaviti. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, kako je već ukazano u prvom dijelu ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U tom smislu, plan za rješavanje starih i zaostalih predmeta ne može biti opravdanje da postupak traje duže od pet godina u predmetu koji se ne može ocijeniti kao složen i kad se iz predočenog ne može zaključiti da su apelanti svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijeli dužini postupka. Ovo tim prije što je postupak u konkretnom slučaju u trenutku donošenja plana, tj. 31. marta 2009. godine, već trajao više od dvije i pol godine, te da Općinski sud nije preduzimao adekvatne mjere za ubrzanje postupka. Najzad, Općinski sud, izuzev plana za rješavanje starih i zaostalih predmta, nije ponudio niti jedan drugi razlog koji bi se mogao smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

22. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odugovlačenje postupka u cijelosti može pripisati Općinskom sudu, te da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete

23. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

24. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu činjenicu da u konkretnom slučaju postupak po tužbi apelanata do trenutka donošenja ove odluke traje punih pet godina, Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo isplatiti iznos od po 750,00 KM.

25. Međutim, apelanti potražuju naknadu nematerijalne štete, i to u iznosu od 450.00 KM. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantima, s obzirom na sadržaj njihovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od po 450,00 KM, koliko su apelanti u apelaciji i zatražili. Ovaj iznos apelantima je dužana da isplati Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište redovnog suda pred kojim je trajao postupak na čiju se dužinu apelanti žale, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke.

b)Ostali navodi

26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka radi naknade materijalne i nematerijalne štete od pet godina može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda, te kada taj sud nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2788/09 (I. G. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio