Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-323/09 (T. P.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-323/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 323/09, rješavajući apelaciju Tatjane Petrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Tatjane Petrović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka izvršenja u predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu broj 65 0 I 202940 11 I.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u što kraćem roku okonča postupak po žalbi na Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 202940 11 I, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Tatjane Petrović, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Tatjana Petrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa, Vesna Petrović, majka i zakonska zastupnica iz Tuzle, podnijela je 4. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli.

2. Apelantica je 23. februara 2008. godine dopunila apelaciju. Apelantica je i 8. jula 2009. godine dopunila apelaciju, kojom prilikom osporava i dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-Mal-08-000-352 (u vrijeme podnošenja apelacije ovaj postupak se vodio kao parnični postupak), koji je nastavljen kao izvršni postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I i nalazi se pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Tuzli, Općinskog suda u Tuzli i Općinskog suda u Sarajevu, zatraženo je 31. augusta 2009. godine, 19. jula i 17. oktobra 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.

4. Kantonalni sud u Tuzli, Općinski sud u Tuzli i Općinski sud u Sarajevu 7. septembra 2009. godine, 19. septembra i 1. novembra 2011. godine dostavili su odgovor na apelaciju.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Kantonalnog suda u Tuzli i Općinskog suda u Tuzli dostavljeni su apelantici 2. oktobra 2009. godine i 28. septembra 2011. godine, a odgovor Općinskog suda u Sarajevu proslijeđen je apelantici 21. novembra 2011. godine.

6. Ustavni sud je 27. juna i 17. oktobra 2011. godine od Općinskog suda u Tuzli i od Općinskog suda u Sarajevu zatražio na uvid spis, koji je dostavljen 7. jula i 1. novembra 2011. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

a) Postupak izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli

8. Rješenjem Javne ustanove Centra za socijalni rad Tuzla (u daljnjem tekstu: Centar) broj UP-I-08-533-114 od 30. novembra 2001. godine apelantici je priznato pravo na novčanu naknadu za pomoć i njegu druge osobe (u daljnjem tekstu: rješenje iz 2001. godine).

9. Rješenjem Centra broj 24-35/20-30 od 27. juna 2006. godine apelantici, osobi sa invaliditetom I grupe sa 100% oštećenja organizma, priznato je pravo na osobnu invalidninu, pravo na dodatak za njegu i pomoć druge osobe, kao i pravo na ortopedski dodatak, u ukupno u iznosu od 330,15 KM (u daljnjem tekstu: rješenje iz 2006. godine).

10. Apelantica je 5. marta 2008. godine podnijela Prijedlog za izvršenje rješenja iz 2001. godine i rješenja iz 2006. godine. U obrazloženju prijedloga apelantica je istakla da joj je uplaćivan manji iznos po navedenim rješenjima, te da traži ukupan iznos od 3.152,85 KM i to razliku neuplaćenih novčanih naknada za 12 mjeseci u 2005. godini, te razliku neuplaćenih naknada za period od 1. marta 2007. godine do 1. oktobra 2007. godine, sve sa zateznim kamatama i troškovima izvršnog postupka.

11. Općinski sud u Tuzli je Zaključkom od 28. marta 2008. godine naložio apelantici da uskladi prijedlog za izvršenje s izvršnom ispravom, s rješenjem iz 2001. godine (izostavi zakonsku zateznu kamatu na glavni dug, jer to nije navedeno u rješenju iz 2001. godine). Apelantica je 4. aprila 2008. godine ponovo dostavila prijedlog za izvršenje.

12. Apelantica se žalila Instituciji omdusmena, Uredu u Tuzli, zbog povrede prava na efikasan sudski postupak. Od apelantice je dopisom od 9. i 26. septembra 2008. godine zatražena informacija o toku postupka od Općinskog suda u Tuzli.

13. Općinski sud u Tuzli je Zaključkom od 18. septembra 2008. godine ponovo naložio apelantici da uskladi prijedlog za izvršenje s izvršnom ispravom s rješenjem iz 2001. godine (naznači pojedinačno za svaki mjesec nominalni iznos potraživanja, te ukupan iznos), po kojem je apelantica postupila 29. septembra 2008. godine.

14. Općinski sud u Tuzli donio je Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-08-002307 od 6. oktobra 2008. godine (u daljnjem tekstu rješenje o izvršenju) kojim je usvojio dio prijedloga za izvršenje i odredio izvršenje po rješenju iz 2001. godine za 12 mjeseci 2005. godine od po 11,00 KM, što ukupno iznosi 132,00 KM. Istim rješenjem Općinski sud u Tuzli je odbio dio prijedloga za izvršenje kojim je apelantica tražila ostatak potraživanja za 12 mjeseci u 2005. godini, te odbacio dio prijedloga za izvršenje kojim je tražila isplatu naknade za period od 1. marta do 1. oktobra 2007. godine.

15. Apelantica je 16. oktobra 2008. godine uložila žalbu na rješenje o izvršenju koju je Kantonalni sud u Tuzli Rješenjem broj 003-0-Gž-08-002018 od 28. januara 2009. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

16. Općinski sud u Tuzli je 26. marta 2009. godine dostavio rješenje o izvršenju NLB Tuzlanskoj banci d.d. Tuzla (u daljnje tekstu: banka) na provođenje, a banka je 1. aprila 2009. godine obavijestila Općinski sud u Tuzli da je izvršila prijenos sredstva određenih u rješenju o izvršenju.

17. Apelantica je 2. decembra 2009. godine izjavila reviziju na rješenje o izvršenju, koju je Općinski sud u Tuzli Rješenjem broj 032-0-I-08-002307 od 11. februara 2010. godine odbacio kao nedopuštenu (u smislu člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku: u daljnjem tekstu: ZIP) na koje je apelantica uložila žalbu.

18. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 I 002503 10 Gž od 31. marta 2010. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno naprijed navedeno rješenje.

b) Postupak izvršenja u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I pred Općinskim sudom u Sarajevu

19. Rješenjem Centra broj UP-I-07-540-152 od 29. augusta 2003. godine apelantici, kao osobi osposobljenoj za zanimanje NK djelatnika po specijalnom programu, priznato je pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 40,00 KM mjesečno počevši od 1. septembra 2003. godine.

20. Apelantica je 24. januara 2008. godine pred Općinskim sudom u Tuzli pokrenula parnični postupak protiv Centra radi isplate duga.

21. Institucija ombdusmena FBiH je zatražila izjašnjenje Općinskog suda u Tuzli o toku postupka. Općinski sud u Tuzli dopisom od 25. juna 2009. godine je obavijestio navedenu instituciju da, kako se predmet odnosi na uplatu duga, to znači da nije hitne prirode u smislu odredaba ZIP-a. Kako je predmet iz 2008. godine proizlazi da nije na listi prioriteta, jer su prioritet za rješavanje predmeti iz ranijih godina, te da stručni saradnik koji je zadužen za taj predmet ima još od oko 5.500 predmeta.

22. Apelantica je 24. novembra 2009. godine urgirala da sud postupa u predmetu.

23. Općinski sud u Tuzli donio je Rješenje broj 032-0-Mal-08-000352 od 8. februara 2011. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje. U obrazloženju rješenja, Općinski sud u Tuzli je naveo da je rješenjem Centra od 29. augusta 2003. godine apelantici utvrđena naknada za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 40,00 KM mjesečno. S tim u vezi Općinski sud u Tuzli je istakao da nije nadležan da o postojanju i visini novčanog potraživanja presuđuje u parnici, nego naplatu na osnovu navedenog rješenja treba izvršiti u smislu ZIP-a. Općinski sud u Tuzli proslijedio je spis Općinskom sudu u Sarajevu.

24. Općinski sud u Sarajevu donio je Zaključak broj 65 0 I 202940 11 I od 13. jula 2011. godine kojim je pozvao apelanticu da uredi prijedlog za izvršenje.

25. Općinski sud u Sarajevu donio je Rješenje broj 65 0 I 202940 11 I od 21. septembra 2011. godine kojim je odbacio prijedlog za izvršenje od 24. januara 2008. godine kao neuredan. U obrazloženju rješenja Općinski sud u Sarajevu je istakao da je 13. jula 2011. godine donio zaključak kojim je naložio apelantici da u roku od osam dana uredi prijedlog za izvršenje. Navedeni zaključak apelantica je primila 16. jula 2011. godine. Kako apelantica nije postupila po nalogu suda, sud je odlučio kao u izreci.

26. Apelantica je 29. septembra 2011. godine Kantonalnom sudu u Sarajevu uložila žalbu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu od 21. septembra 2011. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Iz apelacije proizlazi da se apelantica žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da joj je povrijeđeno pravo na život iz člana iz člana II/3 a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelantica nalazi u postupanju suda, odnosno sutkinje S.H. koja odugovlači postupak i koja joj je govorila „dođite idući tjedan i tako stalno, dok se nismo obratili Instituciji ombdusmena u Tuzli i tražili pomoć od njih. Smatramo da su prava Tatjane Petrović 100% slijepe djevojke osnovana i zato smo pokrenuli ovaj proces. Žalili smo se Kantonalnom sudu, međutim predmet je ponovo kod suca S.H. i ponovo treba čekati ko zna koliko da bi nam ona odgovorila“.

28. Apelantica je 23. februara 2009. godine dostavila Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-002018 od 28. januara 2009. godine.

29. Apelantica je 8. jula 2009. godine dostavila dopunu apelacije u kojoj je istakla da je dugo čekati pet godina da ona ostvari svoja prava. Apelantica navodi „Tatjana Petrović 100% slijepa djevojka ne može ostvariti svoja prava mjesečno kako joj pripada već se uvijek mora obraćati i svoja prava ostvarivati sudskim putem. Mjesečni iznos od 40,00 KM za vrijeme neuposlenosti koji joj po zakonu pripada nije još nikada dobila… Obratili smo se Općinskom sudu u Tuzli. Naš predmet je određen na rješavanje sucu A.D. međutim do početka 2007. godine nekoliko smo se puta obraćali sucu osobno …i ona nam je rekla da će biti iza Nove godine 2009. godine, međutim i do dan danas ništa se pozitivno nije dogodilo…“

b) Odgovor na apelaciju

30. Kantonalni sud u Tuzli je istakao da mu je spis dostavljen 23. decembra 2008. godine, a da je odluka o žalbi donesena 28. januara 2009. godine, te da smatra da je postupao u razumnom roku.

31. Općinski sud u Tuzli je naveo hronologiju postupanja u predmetu 032-0-I-08-002 307, te istakao da ga je banka obavijestila da je postupila po rješenju o izvršenju i da je predmet kao završen arhiviran 7. jula 2009. godine, te da nisu povrijeđena apelantičina prava koja navodi u apelaciji.

32. Općinski sud u Tuzli nije se izjasnio u vezi kršenja apelantičinih prava u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I.

33. Općinski sud u Sarajevu je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istakao da je postupao u razumnim rokovima.

V. Relevantni propisi

34. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

[…].

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

35. Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

36. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

38. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

a) Dopustivost u odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli

39. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. U toku postupka pred Ustavnim sudom izvršni postupak je dovršen 1. aprila 2009. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva.

b) Dopustivost u odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I pred Općinskim sudom u Sarajevu

40. U toku postupka pred Ustavnim sudom apelantica je dostavila dopunu apelacije u kojoj osporava dužinu postupka, koji se u to vrijeme vodio kao parnica, a koji se sada vodi kao izvršni postupak broj 65 0 I 202940 11 I i koji nije okončan. Ustavni sud nalazi da je apelacija dopustiva, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva.

VI. Meritum

41. Iz apelacije slijedi da apelantica osporava dužinu izvršnog postupka broj 032-0-I-08- 002307 pred Općinskim sudom u Tuzli, te dužinu trajanja postupka koji je nastavljen kao izvršni postupak broj 65 0 I 202940 11 pred Općinskim sudom u Sarajevu. Ustavni sud nalazi da apelantičini navodi pokreću pitanja prava na «suđenje u razumnom roku» kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u vezi sa kaznenim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

43. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

44. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

45. Također, Evropski sud je naglasio da država ima obavezu da organizira sistem izvršenja presuda, sistem koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fuklev protiv Ukrajine, presuda od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84), te je, također, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23,

ECHR 2000-IV).

46. Ustavni sud nalazi da se i u postupku izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli i u postupku izvršenja u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I pred Općinskim sudom u Sarajevu radilo o izvršenju odluka u upravnom postupku (apelantici priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć druge osobe i ortopedski dodatak, te pravo na naknadu za slučaj nezaposlenosti). Prema relevantnim zakonskim odredbama ovi postupci su hitne prirode i stoga zahtijevaju dodatnu hitnost suda bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Nadalje, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenim postupcima.

a) U odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 65 0 I 202940 11 I pred Općinskim sudom u Sarajevu

47. Ustavni sud uočava da je apelantica 24. januara 2008. godine pokrenula parnični postupak protiv Centra pred Općinskim sudom u Tuzli koji se 8. februara 2011. godine proglasio nenadležnim i predmet proslijedio Općinskom sudu u Sarajevu, pred kojim se vodio izvršni postupak i u kojem je u toku postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom. Dakle, ovaj postupak do donošenja odluke Ustavnog suda nije okončan, odnosno traje četiri godine.

48. Ustavni sud smatra da je Općinski sud u Tuzli nakon tri godine od zaprimanja tužbe poduzeo prvu procesnu radnju u predmetu i to tako što se proglasio nenadležnim i proslijedio predmet Općinskom sudu u Sarajevu koji je predmet uzeo u rad, tj. odbacio prijedlog za izvršenje kao neuredan u roku od dva mjeseca, te da je, nakon što je apelantica uložila žalbu, predmet proslijedio Kantonalnom sudu u Sarajevu. Općinski sud u Tuzli nije se očitovao u vezi s kršenjem apelantičinih prava u ovom postupku. Općinski sud u Sarajevu je istakao da je postupao u razumnim rokovima. Ustavni sud zaključuje da je za trajanje ovog postupka odgovornost na Općinskom sudu u Tuzli, koji se tek nakon tri godine proglasio nenadležnim. Ustavni sud napominje da apelantica nije poduzimala bilo kakve radnje na osnovu kojih bi se moglo zaključiti da je bitnije doprinijela dužini trajanja ovog postupka. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

49. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u Sarajevu u pogledu dužine trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Naime, utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, i kada ne bi bez daljnjeg odlaganja bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

b) U odnosu na postupak izvršenja u predmetu broj 032-0-I-08-002307 pred Općinskim sudom u Tuzli

50. Predmetni izvršni postupak pokrenut je 15. marta 2008. godine, a Općinski sud je pravosnažno rješenje o izvršenju (odbijena žalba na rješenje o izvršenju rješenjem od 28. januara 2009. godine) 26. marta 2009. godine dostavio banci na provođenje, koja je 1. aprila 2009. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju izvršeno. Iako je apelantica poduzimala daljnje procesne radnje (izjavila reviziju na rješenje od 28. januara 2009. godine koja je rješenjem od 11. fenruara 2010. godine, pravosnažno 31. marta 2010. godine, odbačena kao nedopuštena, u smislu člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku: u daljnjem tekstu: ZIP), Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja izvršnog postupka do dovršenja ovog izvršnog postupka, tj. do obavijesti banke da je izvršeno rješenje o izvršenju, s obzirom da su navodi iz apelacije usmjereni na ovaj postupak. Dakle ovaj izvršni postupak trajao je jednu godinu.

51. Ustavni sud uočava da je apelantica u dva navrata uređivala prijedlog za izvršenje, što je objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka izvršenja. Ustavni sud smatra da je nakon što je apelantica uredila prijedlog za izvršenje Općinski sud u Tuzli donio rješenje o izvršenju u roku od manje od mjesec dana, te da je nakon što je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno u roku od mjesec dana rješenje o izvršenju dostavio banci na nadležno postupanje. Kantonalni sud u Tuzli riješio je apelantičinu žalbu u roku od od tri mjeseca. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud u Tuzli i Općinski sud u Tuzli su istakli da su postupali u razumnim rokovima.

52. Ustavni sud smatra da dužina trajanja izvršnog postupka koji je pred Općinskim sudom u Tuzli u roku od jedne godine dovršen i da je u tom periodu poduzeto više procesnih radnji, ne prelazi granice razumnog roka. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantičino pravo na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

53. U odnosu na apelantičine navode da joj je povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, Ustavni sud uočava da se radi o paušalnim navodima koji nisu potkrijepljeni bilo kakvim dokazima, tako da Ustavni sud neće ispitivati apelaciju o ovom dijelu.

VIII. Zaključak

54. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji traje četiri godine, za čiju dužinu je odgovoran Općinski sud u Tuzli pred kojim se postupak vodio kao parnica, a koji se tek nakon tri godine proglasio nenadležnim i predmet ustupio Općinskom sudu u Sarajevu i koji je nastavljen kao izvršni postupak.

55. Međutim, ne postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u izvršnom postupku koji je, iako je poduzimano više procesnih radnji, dovršen nakon jedne godine pred Općinskim sudom u Tuzli.

56. Na osnovu člana 61. st. 1. 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

57. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-323/09 (T. P.) | Sudska praksa | Aktio