Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-632/09 (V. M.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-632/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 632/09, rješavajući apelaciju Vedrana Marčete, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, predsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vedrana Marčete.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetima Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj P- 263/07 i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000674 07 U.

Nalaže se JU Kantonalni centar za socijalni rad, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo, da po hitnom postupku donese odluku o zahtjevu za postavljanje privremenog staratelja u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-004639, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Vedranu Marčeti, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i JU Kantonalni centar za socijalni rad, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vedran Marčeta (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 000674 07 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 27. maja 2009. godine, te 19. septembra i 26. oktobra 2011. godine, zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Odgovor na apelaciju zatražen je i od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 4. novembra 2011. godine, a od JU Kantonalni centar za socijalni rad, Služba socijalne zaštite Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba socijalne zaštite) i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) 9. decembra 2011. godine.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 25. juna 2009. godine i 3. novembra 2011. godine, Vrhovni sud 21. novembra 2011. godine, a Ministarstvo 20. decembra 2011. godine. Služba socijalne zaštite nije dostavila odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 1. jula 2009. godine i 17. januara 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Zaključkom Službe socijalne zaštite broj 35/II-02-550-2037/06 od 5. januara 2007. godine odbačen je zahtjev Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da se postavi poseban staratelj Sarini Schwarz, kao licu nepoznatog boravišta u postupku utvrđivanja prava vlasništva dosjelošću koji se po apelantovoj tužbi vodi kod tog suda pod brojem 065-0-P-004639, zbog nenadležnosti.

7. Rješenjem Ministarstva broj 05-35/10-121/07 od 7. februara 2007. godine odbijena je apelantova žalba protiv Zaključka Službe socijalne zaštite broj 35/II-02-550-2037/06 od 5. januara 2007. godine.

8. Apelant je 6. marta 2007. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv Rješenja Ministarstva broj 05-35/10-121/07 od 7. februara 2007. godine.

9. Kantonalni sud je 24. juna 2010. godine donio Presudu broj 09 0 U 000674 07 U kojom je odbio apelantovu tužbu.

10. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 000674 07 od 24. juna 2010. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke..

11. Vrhovni sud je 4. novembra 2011. godine donio Presudu broj 070-0-SU-Ap-11-000203 kojom je uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, ukinuo Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 000674 07 od 24. juna 2010. godine i riješio tako što je tužbu uvažio, osporena rješenja Ministarstva i Službe socijalne zaštite poništio i predmet vratio prvostepenom upravnom organu na ponovno rješavanje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja postupka po tužbi u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 15. juna 2009. godine istakao da se predmeti uzimaju u rad prema redoslijedu prijema u sud. Pri tome je napomenuo da Kantonalni sud, prema izvještaju za maj 2009. godine, ima 2.737 neriješenih predmeta upravnih sporova, te da prioritet u rješavanju još uvijek imaju predmeti iz 2005. i 2006. godine. U odgovoru na apelaciju od 21. novembra 2011. godine, Kantonalni sud se pozvao na svoje navode date u odgovoru na apelaciju od 15. juna 2009. godine.

14. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u predmetnom postupku nisu prekršena apelantova prava zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

15. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju iznijelo hronologiju postupka ne izjašnjavajući se o apelantovim navodima u pogledu povrede prava iznesene u apelaciji.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine FBiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što upravni spor, koji je pokrenuo protiv rješenja kojim je konačno odbačen zahtjev da se odredi poseban staratelj Sarini Schwarz, kao licu nepoznatog boravišta, u postupku utvrđenja prava vlasništva dosjelošću koji se po apelantovoj tužbi vodi kod Općinskog suda u Sarajevu pod brojem 065-0-P-004639, nerazumno dugo traje navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po tužbi u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.

26. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak za utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću pred Općinskim sudom, dakle radi se o predmetu građansko-pravne prirode, te da je za vođenje ovog postupka bilo neophodno da se postavi poseban staratelja tuženoj, kao licu nepoznatog boravišta. Kako taj postupak još nije okončan, apelantu je, zapravo, na taj način onemogućen pristup sudu budući da je donošenje odluke o postavljanju privremenog staratelja tuženoj preduvjet za vođenje sudskog postupka za utvrđivanje prava vlasništva. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da pravo na pristup sudu osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud koji ima punu jurisdikciju da odlučuje o predmetu spora, odnosno o meritumu predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Le Compte, Van Leuven i De Mayere protiv Belgije, presuda od 23. juna 1981. godine, aplikacija br. 6878/75 i 7238/75).

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv. Naime, iako se u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu za postavljanje privremenog staratelja nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, rezultat predmetnog postupaka je bio uvjet za vođenje sudskog postupka u kojem se odlučivalo o pravu vlasništva, dakle postupka u kojem se odlučuje o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Apelant se žali na dužinu postupka koji je 6. marta 2007. godine pokrenuo tužbom u upravnom sporu pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je, u međuvremenu, 24. juna 2010. godine Kantonalni sud donio Presudu broj 09 0 U 000674 07 U. Međutim, navedenom presudom nije okončan postupak, s obzirom da je Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-SU-Ap-11- 000203 od 4. novembra 2011. godine uvažen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, ukinuta Presuda Kantonalnog sud broj 09 0 U 000674 07 U od 24. juna 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom upravnom organu na ponovno rješavanje, pa će se dužina predmetnog postupka ispitati i u tom dijelu. Dakle, ovaj postupak traje četiri godine i 11 mjeseci i još uvijek nije okončan.

c) Analiza dužine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radilo o upravnom sporu koji je pokrenut protiv rješenja upravnog organa kojim je konačno odbijen apelantov zahtjev za postavljanje privremenog staratelja. S tim u vezi, imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.

32. Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo tri godine i tri mjeseca da, odlučujući o apelantovoj tužbi protiv rješenja upravnog organa, donese presudu kojom je odbio apelantovu tužbu. Zatim, nakon što je apelant podnio zahtjev za vanrednuo preispitivanje presude Kantonalnog suda, Vrhovni sud je nakon više od dvije godine donio presudu kojom je uvažio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje, ukinuo presudu Kantonalnog suda i oba rješenja donesena u upravnom postupku poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Kantonalni sud i Vrhovni sud nisu ničim opravdali periode u kojima se apelantov predmet nalazio kod njih, osim što je Kantonalni sud naveo veliki broj predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom.

33. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali.

34. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom „razumnog roka“, te da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

35. Iako nije utvrdio odgovornost prvostepenog upravnog organa u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Službi socijalne zaštite da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje Naknada nematerijalne štete

36. Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja konačne upravne odluke, odnosno pravomoćne sudske odluke o njegovom zahtjevu za povrat stana. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

37. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. U ovom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 750,00KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tužbe u upravnom sporu u periodu od četiri godine i 11 mjeseci može u potpunosti staviti na teret Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, te kada ti sudovi nisu iznijeli razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-632/09 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio