Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-959/09 (M. R. iz Sarajeva, S. V. iz Banje Luke, S. V., iz Beograda, M. V. i Nataša Vidaković s Ilidže)
Odluka donesena 23. 02. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavina
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-959/09
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 959/09, rješavajući apelaciju Miroslave Radojčić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miroslave Radojčić, Siniše Vidakovića, Sanje Vidaković, Maje Vidaković i Nataše Vidaković.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000331 09 Rev od 23.
maja 2011. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Miroslavi Radojčić, Siniši Vidakoviću, Sanji Vidaković, Maji Vidaković i Nataši Vidaković, u roku od 60 dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupni iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslava Radojčić iz Sarajeva, Siniša Vidaković, iz Banje Luke, Sanja Vidaković, iz Beograda, Maja Vidaković i Nataša Vidaković s Ilidže (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 30. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem Gž- 2515/06 radi rješavanja o žalbama protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2044/04 od 16. juna 2006. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 3. juna 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 30. septembra 2011. godine da dostave kompletan spis.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 24. jula 2009. godine, Općinski sud je dostavio odgovor 1. novembra 2011. godine, a Vrhovni sud 22. novembra 2011. godine. Na izričit zahtjev Ustavnog suda Općinski sud nije dostavio sudski spis.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda na apelaciju dostavljen je apelantima 7. augusta 2009. godine, a odgovor Općinskog i Vrhovnog suda dostavljen je apelantima 1. februara 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 8. juna 2004. godine pokrenuli tužbom postupak protiv Darinke Šarac i Miloja Trifunovića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi priznanja prava vlasništva i ulaska u ostavinsku masu, odnosno tražili su da sud utvrdi da u ostavinsku masu iza umrlog Radmila Vidakovića u ostavinskom predmetu pred Općinskim sudom broj O:2014/03 ulaze vikendica, dio parcele, automobil i dva iznosa penzije, te da, u skladu s tim, tuženi trpe da se nekretnine i ostalo (gore nabrojano) raspodijeli na sve zakonske nasljednike i uruči im prema nasljednim izjavama koje će dati u ostavinskom postupku O:2014/03.
7. Osnovni sud je donio Presudu P-2044/04 od 16. juna 2006. godine kojom je utvrdio da su prednik apelanata Radmilo Vidaković i tužena Darinka Vidaković za vrijeme trajanja braka izgradili vikendicu na Kobiljači (pobliže opisana u presudi), te je tužene obavezao da priznaju pravo vlasništva predniku apelanata Radmilu Vidakoviću sa dijelom 1/3 na predmetnoj vikendici kao vanknjižnom vlasništvu, te da trpe da ovaj suvlasnički dio od 1/3 uđe u ostavinsku masu u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom broj O:2014/03 i raspodijeli na zakonske nasljednike, kao i da naknade apelantima troškove parničnog postupka. Općinski sud je tom presudom apelante „odbio sa dijelom od 1/6 (na ime sticanja zajedničke bračne tekovine) na ime zajedničke gradnje vikendice na Kobiljači“ tokom braka prednika apelanata Radmila Vidakovića sa tuženom Darinkom Vidaković, te dio tužbenog zahtjeva da u zajedničku bračnu tekovinu uđe i betonska čatrnja, rezervoar za vodu, wc, sušara, drvena veranda, metalna ograda i kapija s pripadajućim objektima na parceli k.č. 440/74 (pobliže opisana u presudi), „te da su kupili dio parcele k.č. 440/5 k.o. Rakovica, što po starom premjeru odgovara dijelu k.č. 1041/1 k.o. Kobiljača površine 239,00 m² koja je priključena koja je priključena prednjoj parceli k.č.440/07 da sve ovo uđe u ostavinsku masu“ i raspodijeli na zakonske nasljednike u ostavinskom postupku u predmetu O:2014/03 iz umrlog Radmila Vidakovića.
8. Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili apelanti 21. jula 2006. godine, a tuženi 14. jula 2006. godine. Apelanti su urgirali što hitnije rješavanje žalbe 17. januara 2007. godine i 20. februara 2008. godine.
9. Kantonalni sud je nakon podnošenja apelacije donio Odluku broj Gž-009-0-Gž-06-002515 od 11. juna 2009. godine. Ustavnom sudu nije poznat sadržaj odluke Kantonalnog suda jer ju ni redovni sudovi ni apelanti nisu dostavili Ustavnom sudu, niti je apelacija proširena i na donesenu odluku.
10. Vrhovni sud je donio Odluku 70 0 P 000331 09 Rev od 23. maja 2011. godine. Iz dopisa Vrhovnog suda proizlazi da je predmet okončan jer je navedeno da je spis arhiviran, ali Ustavnom sudu nije poznat sadržaj ni odluke Vrhovnog suda jer ni redovni sudovi ni apelanti ni tu odluku nisu dostavili Ustavnom sudu, niti je apelacija proširena na donesenu odluku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
11. Apelanti ističu da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su u momentu podnošenja apelacije naveli da im je Kantonalni sud zbog neodlučivanja o žalbi povrijedio pravo na pravično suđenje u razumnom roku, te da zbog nepostupanja Kantonalnog suda postupak traje pet godina. Apelanti su naveli da im je ovakvim ponašanjem Kantonalni sud nanio znatnu materijalnu štetu jer je vrijednost spora 20.000,00KM, zbog čega traže da Ustavni sud usvoji apelaciju te naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbi apelanata „te naknadi apelantu nematerijalnu u iznosu od 2.000KM“.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju, koji je Kantonalni sud dostavio 24. jula 2009. godine, navedeno je da je predmet zaprimljen 13. oktobra 2006. godine, a da je predmet završen 11. juna 2009. godine i da će odluka biti dostavljena apelantima u roku od 30 dana. Kantonalni sud je dalje naveo da je tačno da je urgirano što hitnije postupanje, ali s obzirom na veliki broj predmeta pred Kantonalnim sudom, kao i na činjenicu da predmet nije hitan, postupanje je, i pored urgencije, imalo svoj redovan tok.
13. U odgovoru na apelaciju od 1. novembra 2011. godine Općinski sud je naveo da je predmet dostavljen Vrhovnom sudu 5. novembra 2009. godine radi odlučivanja po reviziji. Na zahtjev Ustavnog suda da se dostavi spis Općinski sud je u dopisu od 1. novembra 2011. godine naveo da je spis na rješavanju po reviziji pred Vrhovnim sudom.
14. Na zahtjev Ustavnog suda da dostavi spis Vrhovni sud je naveo da je predmet riješen 23. maja 2011. godine i arhiviran, kao i da je kompletan spis dostavljen Općinskom sudu 23. maja 2011. godine.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 217. st. 1, 3. i 4.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti se pozivaju na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», zato što Kantonalni sud u momentu podnošenja apelacije nije bio donio odluku o žalbi iako je, računajući od podnošenja tužbe, postupak trajao skoro pet godina. Kako proizlazi iz spisa, za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom Vrhovni sud je donio odluku kojom je postupak okončan. Međutim, imajući u vidu da su apelanti podnijeli apelaciju zbog nemogućnost dobijanja konačne odluke u dugom vremenskom periodu, Ustavni sud smatra da predmetna apelacija, imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelanti ističu da im je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o žalbi, odnosno zbog nemogućnosti da dođu do konačne odluke povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sistem organizira tako da njeni sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, serija A, broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje praktično lišava pojedinca njegovih prava čime se dovode u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca.
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
25. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
26. Predmetni postupak pokrenut je 8. juna 2004. godine, a prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu okončan je 23. maja 2011. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelanata trajao je šest godina i 11 mjeseci.
c) Složenost predmeta
27. Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju redovni sudovi su trebali da odluče o zahtjevu apelanata da određena nepokretna i pokretna imovina uđe u ostavinsku masu iza umrlog prednika apelanata. Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati osobito složenim.
d) Analiza razumnosti trajanja postupka
28. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem su apelanti tražili da sud utvrdi da određena imovina treba da uđe u imovinsku masu iza umrlog pretka apelanata. Općinski sud je donio presudu kojom je djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu apelanata dvije godine nakon pokretanja spora. Nezadovoljne prvostepenom odlukom, stranke su izjavile žalbu o kojoj je Kantonalni sud odlučio dvije godine i osam mjeseci nakon što je spis zaprimio od Općinskog suda (13. oktobar 2006. godine). Nakon toga apelanti su izjavili reviziju o kojoj je Vrhovni sud odlučio jednu godinu i šest mjeseci nakon što mu je spis dostavljen na odlučivanje (5. novembra 2009. godine).
Ustavni sud primjećuje da Općinski i Vrhovni sud nisu dostavili spis, prebacujući jedan na drugog „odgovornost“ kod koga se spis nalazi. Stoga je Ustavni sud, u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, analizu razumnosti dužine postupka zasnovao isključivo na navodima apelacije, dokumentaciji dostavljenoj uz apelaciju te odgovorima redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2478/06 od 17. septembra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud (koji je i najviše „zadržao“ predmet) nije ničim opravdao period u kojem se predmet nalazio na rješavanju o žalbi, osim velikim brojem predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. Međutim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud i Vrhovni sud nisu očitovali na navode apelanata o dužini trajanja postupka. Međutim, bez obzira što, gledano pojedinačno, postupak pred Općinskim sudom i Vrhovnim sudom i nije trajao „nerazumno dugo“, imajući u vidu postupak u cjelini Ustavni sud ne može naći opravdanje za trajanje postupka u vremenu od šest godina i jedanaest mjeseci. Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti su sudovi na to ukazali. Također, Ustavni sud nije utvrdio da postoji odgovornost apelanata za ovako dugo trajanje postupka. Štaviše, iz priložene dokumentacije proizlazi da su apelanti urgirali da se predmet što prije riješi.
29. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka nije u skladu sa zahtjevom „razumnog roka“, te da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000,00 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
31. S obzirom da je zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnih prava u okviru ranije utvrđenih principa određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04 objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51), Ustavni sud je odlučio da apelantima pripada zahtijevani iznos naknade. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je za ukupnu dužinu trajanja postupka po tužbi apelanata, koji je trajao šest godina i jedanaest mjeseci, isključivi doprinos redovnih sudova, koji nisu ponudili bilo kakve razloge za ovako dugo trajanje postupka, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav doprinos apelanata.
33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović