Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1786/09 (J. S.)

Odluka donesena 23. 02. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1786/09

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1786/09, rješavajući apelaciju J. S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija J. S.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Opštinskim sudom u Bosanskoj Krupi u predmetu broj 18 0 P 001054 05 P, a koji je trenutno u toku u Kantonalnom sudu u Bihaću.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 18 0 P 001054 11 Gž.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da J. S., u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. J. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 4. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Opštinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 18 0 P 001054 05 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 10. septembra 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Opštinski sud je 22. septembra 2009. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Opštinskog suda dostavljen je apelantu 10. oktobra 2009. godine.

5. Ustavni sud je 30. novembra 2011. godine zatražio od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da dostavi fotokopiju spisa broj 18 0 P 001054 05 P. Kantonalni sud je 8. decembra 2011. godine dostavio traženi spis.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

7. Apelant je 1. februara 2005. godine podnio tužbu Opštinskom sudu protiv Bosne i Hercegovine, Ministarstva odbrane Federacije Bosne i Hercegovine, radi naknade štete. Apelant je podneskom od 7. marta 2005. godine kao tuženu označio i Opštinu Bosanska Krupa.

8. Opštinski sud je Rješenjem broj P-31/05 od 15. aprila 2005. godine vratio apelantu predmetnu tužbu radi ispravke i dopune, uz napomenu da tužba ne sadrži elemente propisane članom 53 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te da su tuženi nepotpuno i nepravilno označeni. U vezi s tim, apelant je 13. maja 2005. godine dostavio podnesak u kom je kao tuženu označio Opštinu Bosanska Krupa.

9. Opštinski sud je 7. juna 2005. godine ponovo zatražio od apelanta da uredi tužbu u skladu sa članom 53 ZPP. U vezi s tim, apelant je podnescima od 29. juna i 1. jula 2005. godine kao tuženu označio Opštinu Bosanska Krupa, a u odnosu na Ministarstvo odbrane Federacije Bosne i Hercegovine povukao je tužbu.

10. Opštinski sud je Rješenjem broj 18 0 P 001054 05 P od 18. septembra 2009. godine vratio apelantu predmetnu tužbu radi ispravke i dopune u skladu sa članom 53 u vezi sa članom 334 ZPP.

11. Apelant je podneskom od 5. oktobra 2009. godine zatražio od Opštinskog suda produženje roka za ispravku i dopunu tužbe.

12. Opštinski sud je donio Rješenje broj 18 0 P 001054 05 P od 15. oktobra 2009. godine kojim je uvažio apelantov prijedlog, te produžio rok za ispravku i dopunu predmetne tužbe za osam dana od dana dostavljanja tog rješenja.

13. Apelant je podneskom od 27. oktobra 2009. godine uredio tužbu tako što je kao tuženu označio Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena).

14. Opštinski sud je 4. novembra 2009. godine dostavio predmetnu tužbu tuženoj na odgovor. Tužena je 16. novembra 2009. godine dostavila odgovor na tužbu.

15. Opštinski sud je zakazao pripremno ročište za 1. april 2010. godine, koje je na prijedlog tužene odloženo (zamjenica federalnog pravobranioca imala je zakazano ročište pred drugim sudom).

16. Opštinski sud je 6. maja 2010. godine održao pripremno ročište.

17. Opštinski sud je zakazao glavnu raspravu za 30. jun 2010. godine, koja je, na apelantov prijedlog, odložena (zbog spriječenosti apelantovog punomoćnika).

18. Opštinski sud je 22. jula i 18. oktobra 2010. godine održao glavnu raspravu.

19. Presudom Opštinskog suda broj 18 0 P 001054 05 P od 17. novembra 2010. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tužena obaveže da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 27.335,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.

20. Apelant je 6. januara 2011. godine protiv navedene presude izjavio žalbu.

21. Opštinski sud je 17. marta 2011. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi.

22. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 18 0 P 001054 11 Gž je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelant navodi da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je 1. februara 2005. godine podnio tužbu radi naknade štete koja je pričinjena na stanu koji mu je 2002. godine vraćen u posjed, a koji je privremeno koristio Peti korpus Armije RBiH. Apelant ističe da je neuka stranka, te da je nekoliko puta, po nalogu suda, u toku 2005. godine ispravio i dopunio predmetnu tužbu. Međutim, apelant navodi da je 29. juna 2005. godine ispravio i dopunio tužbu, ali da nakon toga Opštinski sud u periodu od četiri godine, koliko je proteklo do podnošenja apelacije, u predmetnom postupku nije zakazao ni pripremno ročište. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

24. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud je naveo da iz predmetnog spisa proizilazi da taj sud nije mogao postupati prema predmetnoj tužbi jer nije bila uređena u skladu sa članom 53 ZPP. Opštinski sud je naveo da je više puta apelantu vraćao tužbu radi ispravke i dopune a s ciljem daljnjeg postupanja suda u predmetnom postupku. Opštinski sud je istakao da se radilo o neukoj stranci, što je onemogućavalo rad suda koji je više puta pozivao apelanta da uredi tužbu. Opštinski sud je, dalje, naveo da je početkom 2009. godine donio Plan rješavanja starih predmeta, te da je apelantov predmet dodijeljen drugoj sutkinji koja je, nakon predmeta koji su po zakonu hitni, apelantov predmet uzela u rad u septembru 2009. godine.

V.Relevantni propisi

25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 66.

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba) […] sud će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.

Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediće rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnijet sudu onog dana kad je prvi put bio podnijet.

(3) Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciće se.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum

30. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

32. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Sem toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

35. Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelant 1. februara 2005. godine pokrenuo predmetni postupak radi naknade štete i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina.

c) Analiza dužine trajanja postupka

37. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da složenost predmeta, kao jedan od kriterijuma koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.

38. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud, nakon prijema apelantove tužbe, utvrdio da predmetna tužba ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53 ZPP, te vratio apelantu tužbu radi ispravke i dopune. Ustavni sud zapaža da je apelant, postupajući prema nalogu suda, dostavio podnesak za koji je Opštinski sud ponovo utvrdio da je nepotpun. Međutim, umjesto da koristi svoja ovlašćenja iz člana 336 stav 3 ZPP, Opštinski sud je ponovo zatražio od apelanta da uredi tužbu u skladu sa članom 53 ZPP. Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud nakon toga ponovo utvrdio da je apelantov dostavljeni podnesak nepotpun, te po treći put vratio apelantu podnesak radi ispravke i dopune. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da Opštinski sud ne samo da ponovo nije koristio svoja ovlašćenja iz člana 336 stav 3 ZPP već nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka u periodu od četiri godine, koliko je proteklo do ponovnog vraćanja apelantu tužbe radi ispravke i dopune. Što se tiče daljnjeg toka postupka, Ustavni sud zapaža da je Opštinski sud u narednom periodu od oko godinu dana u relativno kratkim razmacima preduzimao određene procesne radnje, te okončao postupak pred tim sudom. Prema mišljenju Ustavnog suda, konkretan postupak predstavlja tipičan primjer postupka u kom sud nije koristio ovlašćenja i dužnosti u smislu relevantnih odredbi ZPP, a što je za posljedicu imalo trajanje predmetnog postupka čija je dužina premašila okvire „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da ima u vidu da je apelant podnio nepotpunu tužbu, prema kojoj sud nije mogao postupati, te koja je apelantu u tri navrata vraćena radi ispravke i dopune. Međutim, Ustavni sud ističe da je zadatak redovnog suda da „djelotvorno kontroliše postupak“ (vidi presudu Evropskog suda, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), a što je Opštinski sud u konkretnom slučaju očigledno propustio da učini. S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti kao valjane razloge koje je Opštinski sud naveo u odgovoru na apelaciju. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da Opštinski sud u odgovoru na apelaciju uopšte nije ponudio objašnjenje za potpunu neaktivnost tog suda u periodu od četiri godine, koja bi se inače samo izuzetno mogla opravdati.

39. Što se tiče postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 17. marta 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi, te da je postupak pred tim sudom u toku. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi da je Kantonalni sud svojim ponašanjem uticao na predmetnu dužinu trajanja postupka, niti je apelant na to ukazivao. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja a koja se analogno može primijeniti na apelantov slučaj (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da u što kraćem roku odluči o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, a sve s ciljem što potpunije zaštite apelantovih ustavnih prava.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje sedam godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu na ime nematerijalne štete treba isplatiti, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.050,00 KM. Navedeni iznos apelantu je, s obzirom na sjedište Opštinskog suda, dužna da isplati Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

43. Apelant se, takođe, žali da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je Opštinski sud u Bosanskoj Krupi u periodu od četiri godine bio potpuno neaktivan, te, pri tome, propustio da „djelotvorno kontroliše postupak“.

45. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1786/09 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio