Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-16/12 (Fabrika motora specijalne namjene a.d. Pale)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-16/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 16/12, rješavajući apelaciju a.d. Fabrika motora specijalne namjene Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija a.d. Fabrika motora specijalne namjene Pale podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 Ps 000544 11 Rev od 8. decembra 2011. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 000544 11 Pž 2 od 16. juna 2011. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 000544 11 Ps 2 od 12. aprila 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fabrika motora specijalne namjene a.d. Pale (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirko Elek, advokat iz Pala, podnio je 29. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 59 0 Ps 000544 11 Rev od 8. decembra 2011. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 000544 11 Pž 2 od 16. juna 2011. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 000544 11 Ps 2 od 12. aprila 2011. godine.
2. Prema stanju spisa Presudom Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000544 11 Ps 2 od 12. aprila 2011. godine a.d. za osiguranje «Bobar osiguranje» Bijeljina (u daljnjem tekst: tuženi) je obavezan da apelantu na ime zakonske zatezne kamate zbog kašnjenja u izvršenju obaveza za period od 20. decembra 1998. godine do 13. novembra 1999. godine isplati iznos od 5.982,18 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 18. oktobra 2001. godine, pa do isplate. Istom presudom tužbeni zahtjev apelanta kojim je zahtjevao isplatu iznosa od 227.641,87 KM, sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Viši privredni sud je odlučujući o žalbi apelanta podnesenoj protiv prvostepene presude donio Presudu broj 59 0 Ps 000544 11 Pž 2 od 16. juna 2011. godine kojom je žalbu usvojio, te preinačio osporenu presudu u odbijajućem dijelu, tako da je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 227.641,87 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. oktobra 2001. godine. Istom presudom tuženi je obavezan da apalantu naknadi troškove postupka u iznosu od 16.804,00 KM, dok je zahtjev apelanta za naknadu troškove postupka preko dosuđenog iznosa odbijen.
4. Nezadovoljan visinom dosuđenih troškova postupka apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 59 0 Ps 000544 11 Rev od 8. decembra 2011. godine reviziju odbacio kao nedozvoljenu, u smislu odredbe člana 274. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa odredbom člana 254. stav 1. istog zakona, uz obrazloženje da se revizijom ne može pobijati odluka o troškovima parničnog postupka, kao sporedno traženje, a da se pri tome ne osporava i odluka o glavnoj stvari, kao u predmetnom slučaju.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kaoi pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv dijela Presude Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000544 11 Pž 2 od 16. juna 2011. godine u kojem je odlučeno o troškovima postupka izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda broj 59 0 Ps 000544 11 Rev. godine odbačena kao nedozvoljena iz razloga navedenih u tački 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Višeg privrednog suda, broj 59 0 Ps 000544 11 Pž 2 od 16. juna 2011. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Višeg privrednog suda jer iz dokaza predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant reviziju protiv osporene presude Višeg privrednog suda izjavio 13. jula 2011. godine, pa je očigledno da je konačnu, drugostepenu presudu apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg privrednog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović