Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2181/09 (E. I.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2181/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 2181/09, rješavajući apelaciju Enise Ibrahimbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enise Ibrahimbegović podnesena zbog dužine trajanja postupka okončanog rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-126-39/99 od 4. marta 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Enisa Ibrahimbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 7. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka okončanog rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-126-39/99 od 4. marta 2009. godine.

2. Apelantica je podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu Komisiji za implementaciju člana 182. (152.) Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Komisija).

3. Obzirom da Komisija nije odlučila o njenom zahtjevu, apelantica je 2. oktobra 2008. godine izjavila žalbu zbog „šutnje administracije“ Ministarstvu, a nakon toga je pokrenula i upravni spor pred Okružnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

4. Okružni sud je donio presudu broj 11-0-U-000892-09-U od 20. februara 2009. godine kojom je usvojio apelantičinu tužbu i naložio Ministarstvu da u roku od 30 dana donese rješenje po apelantičinoj žalbi zbog „šutnje administracije“.

5. Rješavajući po nalogu Okružnog suda, Ministarstvo je donijelo rješenje broj 16-126-39/99 od 4. marta 2009. godine kojim je uvažilo apelantičinu žalbu i priznalo apelantici pravo na otpremninu na način preciziran izrekom navedenog rješenja. Ujedno je utvrđeno da će se isplata izvršiti kada se obezbjede sredstva za tu namjenu.

6. Okružni sud je rješenjem broj 11-0-U-001325-09-U od 26. maja 2009. godine obustavio postupak po apelantičinom zahtjevu kojim je tražila da se izvrši pravomoćna presude ovog suda broj 11-0-U-000892-09-U od 20. februara 2009. godine i da Ministarstvo donese novi upravni akt, budući da je Ministarstvo, u međuvremenu, postupilo po nalogu Okružnog suda i donijelo pomenuto rješenje broj 16-126-39/99. od 4. marta 2009. godine kojim je priznalo apelantici pravo na otpremninu.

7. Dopisom od 23. aprila 2010. godine apelantica je obavijestila Ustavni sud da joj je 10. februara 2010. godine isplaćena otpremnina, ali da idalje ostaje kod zahtjeva istaknutih u apelaciji.

8. Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla da je postupak donošenja i dostavljanja rješenje o priznanju prava na otpremninu neopravdano dugo trajao, a sve c ciljem da bi se odugovlačio postupak izvršenja rješenja, tj. isplate otpremnine. Apelantica je, također, zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelantica se žali na povredu prava na suđenje u razumnom roku, jer joj nikada nije isplaćena otpremnina utvrđena rješenjem Ministarstva, broj 16-126-39/99 od 4. marta 2009. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da, prema stanju spisa, apelantica prije svog obraćanja Ustavnom sudu nije pokrenula postupak izvršenja predmetnog rješenja, iako je imala mogućnost da podnese prijedlog za izvršenje u skladu sa članom 258. stav 2. Zakonom o opštem upravom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02 i 87/07), kojim je propisano da seizvršenje sprovodi službenim putem kad to nalaže javni interes ili po prijedlogu stranke kad je to u njenom interesu (tražilac izvršenja), tj. apelantica nije iscrpila sve pravne lijekove moguće prema zakonu, čime se sama lišila mogućnosti da Ustavni sud razmotri pitanje eventualnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. U odnosu na apelantičin zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogući prema zakonu, to apelantici ne pripada pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2181/09 (E. I.) | Sudska praksa | Aktio