Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3291/09 (A. M.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3291/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 3291/09, rješavajući apelaciju Amira Memića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amira Memića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001405 09 U od 26. augusta 2009. godine i akta Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona-Komisije za rješavanje stambenih potreba u drugom stepenu broj 15-41-3734-1/08 od 4. decembra 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Amir Memić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Dobošnice, Općina Lukavac, podnio je 22. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001405 09 U od 26. augusta 2009. godine i akta Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona-Komisije za rješavanje stambenih potreba u drugom stepenu (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15-41-3734-

1/08 od 4. decembra 2008. godine. Apelant je u više navrata dopunio apelaciju.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je osporenim aktom Ministarstva tj. Konačnom Odlukom o rang listama Općine Lukavac broj 15-41-3734-1/08 od 4. decembra 2008. godine, odlučeno da se apelantu ne utvrđuju finansijska sredstva za pomoć u rješevanju stambenih potreba branitelja i članova njihove porodice shodno članu 7. tačka c) Uredbe o utvrđivanju uslova, kriterija i postupka za odobravanje finansijskih sredstava za pomoć u rješavanju stambenih potreba braniteljima i članovima njihove porodice na području Tuzlanskog kantona («Službene novine TK» broj 3/08) obzirom da je stambeno riješen, a što je sve naknadno utvrđeno po prigovorima kandidata, i to nakon što je prvostepenim aktom, tj. Preliminarnom rang listom kategorije DB od 30. oktobra 2008. godine, utvrđeno da apelant ima pravo na pomoć u iznosu od 18.000,00 KM i da se nalazi na 12. mjestu citirane Preliminarne rang liste.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 001405 09 U od 26. augusta 2009. godine, u upravnom sporu apelanta protiv akta broj 15-41-3734-1/08 od 4. decembra 2008. godine tuženog Ministarstva, u upravnoj stvari dodjele bespovratnih sredstava za rješavanje stambenih potreba branitelja, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta.

4. Apelant je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 001405 09 U od 26. augusta 2009. godine, te nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo iz «Aneksa I-Konvencija o pravima djeteta-pravo na smještaj», te prava iz «Ustava F BiH-Ljudska prava i osnovne slobode-opće odredbe član 2. tačka 1. pod (c.) (j.) (k.) kao i osnovne slobode pod (n.) i (r.)».

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14. apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

10. Apelant odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3291/09 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio