Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3713/09 (J.K.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3713/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP-3713/09, rješavajući apelaciju J.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-09-000 081 od 20. novembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj I-73/05 od 16. septembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. J.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Rajko Ćužić advokat iz Mostara, podnio je 27. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000 081 od 20. novembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-73/05 od 16. septembra 2009. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj I-73/05 od 16. septembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000 081 od 20. novembra 2009. godine odbačen je apelantov zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je 28. aprila 2009. godine Općinski sud donio rješenje kojim se izvršni postupak smatra dovršenim, da je navedeno rješenje apelant zaprimio 30. aprila 2009. godine, a zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka podnio 5. avgusta 2009. godine. Općinski sud je istakao da je članom 16. stav 6. Zakona o izvršnom postupku regulisano da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka postupka, te da je imajući u vidu navedeno ovaj sud odbacio apelantov zahtjev kao neblagovremen.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da je u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku apelant zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka trebao podnijeti u roku od 15 dana od dana završetka postupka. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka podnio 5. avgusta 2009. godine, odnosno nakon proteka zakonom predviđenog roka za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka. Propust apelanta da podnese zahtjev za naknadu troškova postupka u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se u daljem postupku sud nije upuštao u meritum samog zahtjeva, nego se samo bavio pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za naknadu troškova izvršnog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović