Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3843/11 (E. K.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3843/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP-3843/11, rješavajući apelaciju Edina Kukuruza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Kukuruza podnesena protiv presude Općinskog suda u Zenici, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Kukuruza podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 I 021872 10 Gž od 13. januara 2011. godine, rješenja Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 I 021872 09 I od 15.

jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Kukuruz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 29. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 43 0 I 021872 10 Gž od 13. januara 2011. godine, rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine, rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 43 0 I 021872 09 I od 15. jula 2009. godine i presude Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine. Apelant je ujedno zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud ukinuo osporena rješenja i vratio mu nezakonito oduzeta sredstva. Apelant je dopunio apelaciju 25. oktobra 2011. godine

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine, obavezan je apelant kao tuženi da JP ''Zenica-stan'' Zenica (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati iznos od 510,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 27. juna 2003. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 75,00 KM u roku od 15 dana.

3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda, broj 43 0 I 021872 09 I od 15. jula 2009. godine, određeno je izvršenje na način bliže određen navedenim rješenjem.

4. Apelant je podnio prigovor na rješenje o izvršenju koji je rješenjem Općinskog suda, broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine, odbijen kao neosnovan.

5. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 43 0 I 021872 10 Gž od 13. januara 2011. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja, broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je posebno istakao: «da mu je stavljena zabrana na jedan dio penzije te da se nalazi u izuzetno teškoj materijalnoj situaciji, budući da mu je penzija već bila opterećena iznosom vlastitog kredita, kao i da je presudu Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine, primio tek 15. decembra 2009. godine u zgradi Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje.»

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Protek roka

8. Ustavni sud zapaža da je apelant pored rješenja, donesenih u izvršnom postupku, osporio i presudu Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine, donesenu u parničnom postupku koji je prethodio naprijed pomenutom izvršnom postupku.

9. S obzirom na to da iz dostavnice u spisu proizilazi da je apelant 9. juna 2008. godine obavješten da predmetnu presudu primjenom odredbe člana 185. ZPP-a može podići u pisarni Općinskog suda (što prema stanju spisa nije učinio), zbog čega je presuda Općinskog suda, broj P- 1848/99 od 20. juna 2008. godine, postala pravomoćna 7. jula 2008. godine. Apelant navodi da je da je osporenu presudu primio 15. decembra 2009. godine, u zgradi Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 29. septembra 2011. godine, u svakom slučaju i iz navoda apelacije i iz stanja spisa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine.

Izvršni postupak-ratione materiae

10. Budući da je apelant osporio rješenja Općinskog i Kantonalnog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba da odgovori na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod pravo na pravično suđenje, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

12. U konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđene su u pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-1848/99 od 20. juna 2008. godine u parničnom postupku, kojom je apelant obavezan da tužitelju isplati novčani iznos od 510,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj 43 0 I 021872 09 I od 15. jula 2009. godine, nakon čega je rješenjem, broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine, odbio prigovor apelanta kao izvršenika, te konačno rješenjem Kantonalnog suda, broj 43 0 I 021872 10 Gž od 13. januara 2011. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja, broj 43 0 I 021872 09 I od 4. novembra 2009. godine. Prema tome iz svega navedenog jasno proizlazi da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana nikakva «nova građanska prava i obaveze apelanta».

13. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanata, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

14. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud navode apelanta da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3843/11 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio