Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4161/09 (Š. Z.-R.)

Odluka donesena 14. 03. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4161/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 03. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 4161/09, rješavajući apelaciju Šefike Zaimović-Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefike Zaimović-Ramić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 005323 10 Uvl od 1. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šefike Zaimović-Ramić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 004451 05 U od 16. decembra 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okolice broj UPII/05-23-5-67/05 od 5. decembra 2005. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-23-0-257/01 od 4. oktobra 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Šefika Zaimović-Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 30. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 004451 05 U od 16. decembra 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okolice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII/05-23-5-67/05 od 5. decembra 2005. godine i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/III-23-0-

257/01 od 4. oktobra 2005. godine. Podneskom od 10. decembra 2010. godine apelantica je dopunila apelaciju osporivši i Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 005323 10 Uvl od 1. decembra 2010. godine koje je ishodovala u toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Uprave broj 23-04/III-23-0-0-257/01 od 4. oktobra 2005. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj UPII/05-23-5-67/05 od 5. decembra 2005. godine i to tačkom 1. dispozitiva poništeno je u cijelosti rješenje od 9. oktobra 2001. godine kojim je apelantica određena za nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu u ul. Nerkeza Smailagića broj 7/6 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) sa umrlog nosioca stanarskog prava Hasana Ramića, dok je tačkom 2. dispozitiva istog rješenja poništeno i rješenje od 12. marta 2002. godine kojim je utvrđeno da je Denis Ramić (u daljnjem tekstu: prvotužitelj) stekao svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu nakon smrti nosioca stanarskog prava Hasana Ramića. Istim rješenjem i to tačkom 3. odbijen je zahtjev apelantice, a tačkom 4. zahtjev prvotužitelja kojim su tražili donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana.

3. Apelantica i prvotužitelj su tužbama Kantonalnom sudu pokrenuli upravni spor radi poništenja rješenja Ministarstva. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 004451 05 U od 16. decembra 2009. godine tužbu prvotužitelja uvažio i tač. 2. i 4. dispozitiva osporenog rješenja poništio, a tužbu apelantice odbio kao nosnovanu.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelantica Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 004451 05 U od 16. decembra 2009. godine.

5. Apelantica nije, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da je postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje pred Vrhovni sudom okončan.

6. Iz navoda apelacije proizlazi da je apelantica 5. januara 2010. godine tužbom Kantonalnom sudu tražila ponavljanje postupka okončanog osporenom presudom tog suda od 16. decembra 2009. godine, odnosno konačnim rješenjem Ministarstva od 25. decembra 2009. godine.

7. Odlučujući o podnesenoj tužbi Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 U 005323 10 Uvl od 1. decembra 2010. godine apelanticinu tužbu za ponavljanje postupka odbacio, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju taj sud, odlučujući o tužbama apelantice i prvotužitelja u upravnom sporu, nije sam utvrđivao činjenice, niti je sam provodio dokaze, pa iz tog razloga apelantica nije učinila vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka, u smislu odredbe člana 47. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, u obrazloženju je pojašnjeno da su citiranom odredbom propisani razlozi i činjenice iz kojih se postupak, okončan presudom ili rješenjem, može ponoviti. Međutim, kako je u obrazloženu istaknuto, saznanja za nove činjenice i sticanje mogućnosti upotrebe novih dokaza mogu biti razlog za ponavljanje upravnog postupka samo onda, ako je sud sam utvrđivao činjenice i izvodio dokaze u tom postupku, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj.

8. Apelantica u navodima apelacije i dopuni apelacije ukazuje da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) . apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (14) apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae u odnosu na naknadno osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 005323 10 Uvl od 1. decembra 2010. godine

10. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava i rješenje Kantonalnog suda koje je doneseno u postupku po tužbi apelantice kojim je tražila ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda od 16. decembra 2009. godine i rješenjem Ministarstva od 25. decembra 2009. godine. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda apelanticina tužba je odbačena iz razloga navedenih u tački 7. ove odluke. Apelantica u apelaciji ukazuje da je osporenim rješenjem povrijeđeno, između ostalog, i njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji je okončan osprenim rješenjem koje se apelacijom osporava. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelanticinoj tužbi za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelantice u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njeni navodi o povredi prava na na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

Preuranjenost apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 004451 05 U od 16. decembra 2009. godine.

13. Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

14. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

15. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi: Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

16. Apelant odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9 i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4161/09 (Š. Z.-R.) | Sudska praksa | Aktio