Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4890/11 (M. D.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4890/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 4890/11, rješavajući apelaciju Muhameda Demirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Demirovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 111036 10 Gž od 24. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 111036 06 I od 29. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Demirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 20. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 111036 10 Gž od 24. maja 2011. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 111036 06 I od 29. januara 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 111036 06 I od 29. januara 2010. godine koje je u cijelosti potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 111036 10 Gž od 24. maja 2011. godine apelantov prijedlog za izvršenje od 19. maja 2006. godine odbačen je kao neuredan. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud našao da privremeno rješenje Federalne uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) od 23. decembra 1999. godine, na kome je apelant temeljio prijedlog za izvršenje, ne predstavlja ispravu podobnu za izvršenje jer ne sadrži obavezu koju treba izvršiti, niti označenje lica koje je obavezno da izvrši određenu činidbu, pa je zaključkom od 29. avgusta 2006. godine apelantu naloženo da u roku od 15 dana ispravi i dopuni prijedlog, te dostavi izvršnu ispravu, kako bi sud mogao postupati po prijedlogu. Budući da apelant u ostavljenom roku nije postupio po zaključku koji mu je uredno dostavljen, prvostepeni sud je ponovio nalog apelantu ostavljajući mu rok od osam dana da dostavi valjanu izvršnu ispravu. Kako apelant ni taj put nije postupio po nalogu suda, niti je svoj postupak opravdao, već je podneskom od 8. septembra 2008. godine, kao izvršnu ispravu, označio privremeno rješenje Federalne uprave koje nije podobno za izvršenje, navodeći da ostaje kod označenog iznosa potraživanja, dostavljajući četiri primjerka uređenog prijedloga u kojima je, kao izvršenik, označena Federacija BiH, Federalno ministarstvo odbrambeno oslobodilačkog rata kao pravni sljednik Federalne uprave, prvostepeni sud je, s obzirom na navedeno, odlučio kao u izreci rješenja.
3. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja redovnih sudova koja su donesena u izvršnom postupku povodom apelantovog prijedloga za izvršenje od 19. maja 2006. godine koji je odbačen, uz obrazloženje suda, da apelant nije uredio i dopunio prijedlog za izvršenje, kako je to od njega traženo. Ustavni sud smatra da je apelant propuštanjem da uredi i dopuni prijedlog za izvršenje po nalogu Općinskog suda onemogućio taj sud da postupi po podnesenom prijedlogu u cilju provođenja izvršnog postupka. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog prijedloga, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao postupiti na način kako je to od njega tražio Općinski sud, tako da uredi i dopuni prijedlog valjanom izvršnom ispravom, u smislu Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03 i 33/06), podobnom za izvršenje. Stoga Ustavni sud zaključuje da apelant, nepostupanjem po nalogu suda i propuštanjem da dopuni i uredi prijedlog za izvršenje, nije efektivno iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju, kako bi došao do konačne odluke, u smislu odredbe člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović