Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-494/12 (L. T.)
Odluka donesena 14. 03. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-494/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 03. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. marta 2012. godine, u predmetu broj AP 494/12, rješavajući apelaciju Ljiljane Topalović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Topalović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 015477 11 Rev od 27. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 015477 11 Rsž od 12. oktobra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 0015477 10 Rs od 30. juna 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Topalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijela je 31. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 Rs 015477 11 Rev od 27. decembra 2011. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 015477 11 Rsž od 12. oktobra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 0015477 10 Rs od 30. juna 2011. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 Rs 0015477 10 Rs od 30. juna 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 85 0 Rs 015477 11 Rsž od 12. oktobra 2011. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelantice kojom je tražila da sud obaveže Javnu zdravstvenu ustanovu «Dom zdravlja» Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati apelantici ukupan iznos od 2.180,00 KM na ime troškova toplog obroka za period od 1. marta 2005. godine do 31. marta 2007. godine. U obrazloženju rješenja prvostepeni sud je naveo da je apelantica znala da joj tuženi nije isplatio naknadu za utuženi period na ime toplog obroka koja je prema redovnom stanju stvari trebala biti isplaćivana mjesečno kao i plata za određeni mjesec. Također, sud je citirao odredbu člana 118. stav 2. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 55/07-Prečišćeni tekst) kojom je propisano da tužbu za zaštitu svojih prava radnik može podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, odnosno u roku od tri godine od dana učinjene pšovrede. S obzirom da je rok iz citirane odredbe prekluzivne prirode, te imajući u vidu da je apelantica predmetnu tužbu podnijela 26. avgusta 2010. godine, Osnovni sud je tužbu odbacio kao neblagovremenu.
3. Apelantica je protiv drugostepenog rješenja 2. novembra 2011. godine izjavila reviziju, dok je 8. novembra 2011. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koji je odlukom o dopustivosti AP 4362/11 od 20. decembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju kao nedopuštenu zato što je preuranjena.
4. Odlučujući o reviziji apelantice Vrhovni sud je donio rješenje broj 85 0 Rs 015477 11 Rev od 27. decembra 2011. godine kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03, 58/05, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Stavom 3. istog člana propisano je da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da prema odredbama člana 316. stav 2. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. U konkretnom predmetu pobijani dio pravosnažne presude je 2.180,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Osim toga, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u predmetnom slučaju nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima kako to propisuje član 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je njena tužba, odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je izgubila pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njenoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović